Donguan leži na delti Biserne reke, a njegovi susedi su Šendžen, Gvagndžu i Huejdžo. Sjajan geografski položaj i ljudi na vlasti koji su pokazali veliku umešnost u tome da stignu do stranog kapitala su zaslužni za izuzetno brz privredni razvoj. Samo od trgovine Donguan godišnje zaradi preko 65 milijardi dolara, po čemu je četvrti u Kini. Zbog toga ne bi trebalo da čudi što se u njemu nalazi drugi po veličini šoping mol na svetu.
Lepu sliku o ovom gradu narušavaju loši uslovi rada, posebno za žene, kao i trgovina ljudima. Donguan oblijue bordelima, saunama, striptiz barovima i salonima za masažu, pa je vlada nekoliko puta bezuspešno pokušavala da reši ovaj problem. Iskorišćavanje ljudi iz nerazvijenih delova zemlje je stiglo i do Zapada, gde su pojedini IT giganti bili stavljeni na stub srama jer koriste komponente koje se prave upravo u ovom kineskom gradu. Naime, stanovništvo iz okolnih sela se dovodi da radi u fabrikama, gde i žive u improvizovanim kolektivnim smeštajima. Posebno loš odnos poslodavci imaju prema ženama, koje neretko uvlače u prostituciju.
Ovde smo zbog košarke, pa ćemo da se vratimo na tu temu. Ponos Donguana su Gvangdong Sautern Tajgersi, tim koji je osvojio devet titula nacionalnog šampiona, uključujući i onu u sezoni koja je iza nas. Zvezde tima su Đianlian Ji i Soni Vims, dok je trener legedarni kineski košarkaš Feng Du. Dom ekipe Gvangdonga je "Dongfeng Nisan kulturni i sportski centar", dvorana koja može da primi nešto preko 16.000 ljudi. Njena izgradnja je trajala od 2009. do 2013. godine, a otvorena je u avgustu 2014. utakmicom koju je organizovala fondacija Minga Jaoa. Njeni učesnici, između ostalih, su bilI: Toni Parker, Šejn Batije, Karl Lendri, Troj Denijels...
Pored utakmica grup H, Donguan će biti domaćin i grupe O u borbi za plasman od 17. do 32. mesta. U ovom gradu će biti odigrana i dva meča četvrtfinala, kao i jedan susret borbe za plasman od petog do osmog mesta. Iz perspektive timova učesnika to deluje kao daleka budućnost. Za početak, čarima Donguana će morati da odole reprezentativci Australije, Litvanije, Kanade i Senegala, te da se fokusiraju na teren kako bi ispunili očekivanja i izborili plasman u drugu fazu Šampionata.

Nakon žreba za Svetski kup grupa H je okarakterisana kao "grupa smrti", ali su brojni otkazi NBA igrača učinili da ona na kraju ne izgleda tako. Australija jeste pretrpela gubitke, ali i dalje ima tim kadar da stigne do kraja ili makar do najvećeg uspeha u svojoj istoriji. Vladar Okeanije se na Mundobasketu prvi put pojavio 1970. godine i od tada je propustio samo Šampionat u Indijanapolisu. Međutim, dva peta mesta (1982, 1994) su bila maksimum.
Prvu veliku utakmicu na Svetskim prvenstvima Australija je odigrala na Filipinima 1978. godine, kada joj je malo nedostajalo da savlada kasnijeg šampiona Jugoslaviju. U poslednjem kolu finalne faze takmičenja "plavi" su, posle velike borbe, slavili sa 105:101. Bumersi su takmičenje završili na sedmom mestu, dok su četiri godine kasnije bili peti.
Šampionat u Španiji 1986. godine je predstavljao veliko razočaranje za Australiju, koja je porazima od Urugvaja, Angole i Sovjeta izgubila šansu da se bori za medalje i takmičenje je završila na 17. mestu. Međutim, dolaskom na scenu Endrua Gejza i Šejna Hila ova selekcija je postala svetska sila. U Argentini su bili sedmi, u Kanadi pet, dok su devetim mestom u Atini propustili šansu generacije. U Grčku su stigli kao polufinalisti sa Olimpijskih igara u Atlanti i željni da konačno dođu do pobedničkog podijuma. Međutim, tesni porazi od Argentine i Španije u prvoj fazi Šampionata su ih koštali plasmana u četvrtfinale. Gejz i Hil su bili među pet najboljih strelaca Mundobasketa, ali im to nije mnogo vredelo.
ISTORIJAT Učešća: 11 Medalja: / Najbolji plasman: 5. mesto (1982, 1994)
Svetsko prvenstvo u Indijanapolisu je proteklo bez Australije, a na naredna tri se nisu proslavili. Plasmani na 13, 10. i 12 mesto su bili daleko ispod očekivanja i mogućnosti timova koje su slali na smotru najboljih svetskih selekcija, pa je došlo vreme da se iskupe.
Bumersi su bez poteškoća prošli kroz azijske kvalifikacije i tako obezbedili mesto na Svetskom kupu u Kini, ali će ostati da se pamti njihov bokserski okršaj u duelu sa Filipinima nakon koga je kažnjen veliki broj igrača obe selekcije. Na predstojećem Mundobasketu reprezentaciju Australije će predstavljati jedna zrela generacija puna košarkaša koji se nalaze na svom vrhuncu. Dokaz za to je pobeda nad Amerikancima u pripremnom periodu, koja bi mogla da im da vetar u leđa za ono što sledi u Donguanu.
Iz različitih razloga selektor Andrej Lemanis ne može da računa na: Bena Simonsa, Rajana Brokofa, Džonu Boldena, Dantea Eksuma i Tona Mejkera. Lideri tima će biti Peti Mils, Džo Ingls i Endru Bogut, dok će za obavaljanje "prljavog posla" biti zaduženi Metju Delavedova i Eron Bejns. I ostatak tima čine pouzdani igrači, poput Kamerona Glidona, Krisa Goldinga, Miča Krika koji ima NBA iskustvo i nama dobro poznatog Džoka Lendejla.
Australija je dobro popunjena na svim pozicijama i u stanju je da se prilagodi različitim stilovima igre. Kada dođe trenutak za eliminacione mečeve nikome neće biti drago da ih vidi na drugom kraju terena. Međutim, dešavalo se to i ranije, pa njihovi igrači nisu znali da se nose sa ulogom favorita. Ukoliko budu uspeli da pobede sebe mogu da se nadaju velikom uspehu. U tome bi mogao da im pomogne Luk Longli, Lemanisov asistent i bivši centar koji je sa Čikago Bulsima osvojio tri prstena u NBA ligi.

Njihova deca prvo nauče da probace loptu kroz obruč pa tek onda da hodaju i da govore. Njihovi košarkaši imaju status bogova, a oni uživaju u gledanju magične igre pod obručima. Košarka je sport broj jedan u Litvaniji, dok ništa osim medalje nacionalnog tima na velikim takmičenjima ne može da bude okarakterisano kao uspeh.
Za popularnost igre pod obručima u ovoj baltičkoj zemlji najzaslužniji je Pranas Lubinas. On je rođen 1910. godine u Los Anđelesu, a tokom Olimpijskih igara u Berlinu 1936, gde je sa svojom zemljom osvojio zlatnu medalju kao Frenk Lubin, iz Litvanije su ga vrbovali da dođe kod njih i postane prvi selektor, s obzirom da je Litvanija 1936. postala članica FIBA. Lubin je za Evrobasket 1937. pozvao igrače koji su imali litvanske korene, a koji su odrastali u Americi. Pokorili su Evropu. Dve godine kasnije su odbranili titulu u svojoj zemlji sa Lubinom u ulozi selektora i igrača. Amerikanac je proglašen za MVP-ja turnira, ali je iste godine morao da se iseli iz zemlje zbog početka okupacije Sovjeta. Preminuo je 8. jula 1999. u Glendejlu (Kalifornija).
Litvanija je, u geografskom smislu, bila u veoma lošoj situaciji. Nalazila se između Sovjetskog Saveza i nacističke Nemačke. U junu 1940. godine Sovjeti su okupirali i izvršili aneksiju ove zemlje. Uhapšeno je ili deportovano 34.000 ljudi. Najgore je tek sledilo. Godinu dana kasnije stigli su Nemci i tu ostali sve do 1944. Streljana je litvanska elita, vojnici, Romi i oko 190.000 Jevreja. Procenjuje se da je tokom Drugog svetskog rata stradalo 780.000 Litvanaca, a da je jevrejska populacija u ovoj zemlji ostala na svega pet do devet odsto u odnosu na predratno stanje.
ISTORIJAT Učešća: 4 Medalja: 1 Najbolji plasman: 3. mesto (2010)
Čak 10 od 25 policijskih bataljona u Litvaniji je tokom Drugog svetskog rata vršilo egzekucije za naciste. Procenjuje se da su ubili oko 80.000 svojih sunarodnika, a litvanska vojska, koja je bila u sastavu Crvene armije, je dezertirala i predala se Nemcima u junu 1941. Osveta je bila brutalna po završetku rata. Sibir je bio destinacija na koju je poslat veliki broj Litvanaca, a razlozi su ponekad bili više nego smešni.
U Sibiru je završio i čitav tim Žalgirisa odmah po osnivanju, jer je procenjeno da su njegovi igrači radili protiv interesa Sovjetskog Saveza. Međutim, za litvanski narod u tom trenutku je to bila jedna od najboljih stvari koja je mogla da im se dogodi. U Sibiru su napravili košarkaški teren i igra pod obručima je postala njihov beg od stvarnosti. Sve do nove samostalnosti 1991. godine košarka je bila način da se bore sa Sovjetima, koje su smatrali za okupatora.
Litvanija je bila učesnik na četiri Svetska prvenstva, a najveći uspeh je ostvarila 2010. godine kada je savladala Srbiju u borbi za treće mesto. Od kada su sa scene sišli Arvidas Sabonis, Šarunas Marčuljonis i potom Šarunas Jasikevičius selekciju Litvanije malo ko ubraja među favorite pred početak velikih takmičenja, ali kada dođe do podele medalja oni su uvek tu negde.
Izabranici Dainiusa Adomaitisa ne predstavljaju silu kakva je Litvanija nekada bila, ali su izuzetno jak tim, koji igra čvrto i u kome pojedinci pružaju mnogo više od onoga što daju svojim klubovima. Kroz kvalifikacije za Svetski kup su prošli bez problema, sa samo jednim porazom, a u Kinu dolaze u najboljem sastavu koji trenutno imaju.
Pokretačku osovinu tima čine NBA igrači Jonas Valančiunas i Domantas Sabonis, potpomognuti Mindaugasom Kuzminskasom i nekolicinom izuzetno dobrih igrača poput Mariusa Grigonisa, Edgarasa Ulanovasa i Lukasa Lekavičiusa. iskustvo ovom timu donose Renaldas Seibutis i Paulius Jankunas. Preostaje samo da Mantas Kalnietis i Jonas Mačiulis upale reprezentativni mod i da ovu selekciju ponovo gledamo u samoj završnici.

Kanada spada među zemlje sa najviše učešća na Svetskim prvenstvima, ali na njima nikada nije imala mnogo uspeha. U njoj je rođen čovek koji je izmislio magičnu igru Džejms Nejsmit, a svetu je dala i jednog Stiva Neša. Možda u tome što sjajni plejmejker u svom zenitu nije igrao na Mundobasketu leži razlog neuspeha ove selekcije na kraju 20. i početku 21. veka.
Prvo od 13 učešća na smotrama najboljih svetskih selekcija Kanada je zabeležila u Brazilu 1954. godine, kada je zauzela sedmo mesto, a najbolje rezultate je ostvarila u periodu od 1972. do 1988. godine. Tada je na njenoj klupi sedeo legendarni trener Džek Donahju. U njegovom mandatu su osvojene tri medalje na Prvenstvima Amerike, upisana su dva četvrta mesta na Olimpijskim igrama, ali i ostvareni najbolji plasmani Kanade na Svetskim prvenstvima u njenoj istoriji - na Filipinima 1978. su zauzeli šesto mesto, baš kao i u Kolumbiji četiri godine kasnije.
Osim toga što je ostavio dubog trag u kanadskoj košarci, ovaj Njujorčanin ima velike zasluge i za sjajnu karijeru Karima Abdul-Džabara. Donahju je bio trener srednje škole Pauer Memorijal od 1959. do 1965. godine i kroz njegove ruke je prošao tadašnji biser Lu Alsindor, kasnije jedan od najboljih centara svih vremena. Kombinacija njih dvojice je ovoj školi donela seriju od 71 pobede, a njihov tim je kasnije dobio priznanje za najbolji u svom uzrastu u čitavom 20. veku. Donahju je potom vodio Univerziet Holi Kros od 1965. do 1972. godine, kada je preuzeo selekciju Kanade. Preminuo je u Otavi sredinom aprila 2003. godine u svojoj 72. godini. Jači od njega je bio karcinom pankreasa.
ISTORIJAT Učešća: 13 Medalja: / Najbolji plasman: 6. mesto (1978, 1982)
Nakon mandata slavnog stručnjaka rezultat vredan pomena na Mundobasketu ova reprezentacija je ostvarila kao domaćin 1994. godine. Ekipa koju je na terenu predvodio Rik Foks stigla je do sedmog mesta. Sa samo 20 godina Stiv Neš je upisao svoj prvi, a ispostaviće se i jedini nastup na Svetskim pvenstvima. Deo tima u Kanadi 1994. godine bio je i Greg Vilčer, otac Kajla Vilčera, igrača od koga se mnogo očekuje u Kini.
Predvođena Rojom Ranom, Kanada je lako prošla kroz američke kvalifikacije za Svetski kup. Izgubila je samo dva meča, a Rana je na tom putu promenio čak 36 igrača. Ipak, tim će u Kini voditi Nik Nurs, trener šampionske ekipe Toronta. On će ujedno biti i najveća zvezda tima, pošto su sve ostale otkazale svoje učešće.
Da su se svi igrači koji se se našli na širem spisku odazvali pozivu selektora, Kanada bi imala tim kadar da osvoji zlatnu medalju. Iz različitih razloga na Svetskom kupu neće biti: Ar Džeja Bereta, Treja Lajlsa, Naz Mitru-Longa, Kelija Olinika, Dvajta Pauela, Nika Stauskasa, Endrua Viginsa, Tristana Tompsona, Džamala Marija... Ostaje dilema da li će dres nacionalnog tima ovog leta da obuče Kori Džozef. On je propustio čitave pripreme i još uvek se nije priključio timu u Kini. Selektor Nurs računa na njega, a dobro obavešteni izvori su plasirali vest da plejmejker Sakramenta ne želi da igra na Mundobasketu.
Imajući u vidu prethodno navedeno, Kanada je daleko od favorita za visok plasman. Nju očekuje teška borba za prolaz u drugu fazu takmičenja sa Australijom i Litvanijom. Ukoliko Džozef ne bude igrao prva violina tima će biti pomenuti Kajl Vilčer, a pomagaće mu Duejn Notis, Kevin Pengos, braća Fil i Tom Skrab, Melvin Edžim, Kem Birč i Bredi Heslip, sjajni šuter i jedini igrač Kanade koji je odigrao sve utakmice u kvalifikacijama za Svetski kup.

Trener: Mustafa Gaje
Poput većine afričkih zemalja, ni Senegal se nije proslavio u dosadašnjim učešćima na Svetskim prvenstvima. Prvi put su se pojavili na Filipinima 1978. godine i već na startu takmičenja su naleteli na moćnu Jugoslaviju koja ih je isprašila. Zauzeli su poslednje mesto sa samo jednom pobedom. Na drugi Šampionat su čekali dve decenije i napravili su napredak zauzevši 15. poziciju u konkurenciji 16 zemalja.
Senegal nije uspeo da se domogne Indijanapolisa, ali jeste Japana četiri godine kasnije. Sistem takmičenja je promenjen, pa u grupi nije bilo četiri učesnika već šest. Ni to nije pomoglo Senegalcima da stignu do prvog trijumfa u prvoj fazi Šampionata. Upisali su pet poraza. Opravdanje mogu da traže u činjenici da je pred Prvenstvo smenjen selektor Abdurahman Endijaje, koji ih je uspešno vodio do Mondobasketa. Na njegovo mesto je seo Mustafa Gaje, a veliki broj igrača je, u znak podrške smenjenom selektoru, odbio da nastupi za nacionalni tim.
ISTORIJAT Učešća: 4 Medalja: / Najbolji plasman: 14. mesto (1978)
Šampionat u Turskoj je prošao bez njihovog učešća, ali su se u Španiji vratili na velika vrata. Predvođeni sjajnim centrom Gorgijem Đengom, Senegalci su bili najprijatnije iznenađenje i stigli su do osmine finala, pobedivši na tom putu selekciju Hrvatske. Međutim, naleteli su na Španiju i čudima je bio kraj.
Đenga nećemo imati priliku da gledamo u Kini, uprkos tome što je za nacionalni tim odigrao čak šest utakmica u kvalifikacijama. Pored toga, reprezentacija ove zemlje je do početka avgusta bila bez selektora, kada je ta uloga ponovo poverena Mustafi Gajeu.
Bez svog najboljeg igrača Senegal nema čemu da se nada u konkurenciji Australije, Litvanije i Kanade. Izvesno je da će nakon prve faze takmičenja u borbu za plasman od 17. do 32. mesta, ali će navijačima Crvene zvezde mts biti zanimljivo da isprate ovu selekciju zbog svog ljubimca Muhameda Fajea. U odsustvu Đenga najzvučnije ime u ekipi je Moris Ndur. Reč je o krilnom centru koji je studirao na Univerzitetu Ohajo i potom nastupao za Real Madrid, Njujork i UNIKS. Od naredne sezone će braniti boje Valensije.
(foto: FIBA)

