Pozdrav svima. Kako se primiče kraj radne nedelje svi jedva čekamo petak. Od pre par nedelja, nadam se, neki od vas i zbog našeg "MVP kutka". I za danas smo iz sudijske kuhinje odabrali dve zanimljive situacije, koje će vam pomoći da bolje razumete šta se sve odvija u glavama sudija dok rade svoj posao na terenu. Opet ćemo se zadržati na utakmicama ABA lige, obzirom da je ona nekako najviše vezana za ovo podneblje.
Evo situacije sa utakmice Partizana i Budućnosti. Naime, igrač napada je dva puta vema agresivno sklonio ruku igrača odbrane, koji mu je isti držao na boku, te je sudija dosudio faul u napadu.
Ovakva situacija je dosta retka, bar kada je u pitanju sudijska odluka. Igrač odbrane, po pravilima igre, ima pravo da čekira igrača napada postavljanjem ruke na njegov bok s vremena na vreme (ne sme da je drži sve vreme), čak i kada mu je igrač u vidnom polju i ako su okrenuti licem u lice. Međutim, ako igrač napada igra leđima u pokušaju da postigne koš, igrač odbane ima pravo da se zaštiti i stavi podlakticu na telo igrača napada (leđa ili bok). Nema pravo da ga gura i bampuje, ali ima pravo da se zaštiti. Baš to se i desilo na snimku, što je sudija nakon dosuđene odluke i pokazao. U tom slučaju, igrač napada nema potrebe da odguruje igrača odbrae na ovaj način, jer time podstiče agresiju i dovodi do mogućnosti mnogo jačeg kontakta, koji može prerasti u nešto više od običnog faula. Veoma dobra odluka, ispravno dosuđen faul u napadu i to na vreme.
Naredna situacija je sa utakmice Splita i FMP-a. Ovde imamo dva kontakta koja su zanimljiva i koje ćemo prokomentarisati, od kojih je jedan dosuđen kao lična greška, a jedan nije.
Prvi dodir je evidentno faul igrača napada, koji je, da bi došao do lopte, uhvatio igrača odbrane. Ipak, time nije stekao nikakvu prednost, obzirom da je igrač odbrane uspešno presekao pas i osvojio loptu. Nakon toga imamo dodir u akciji šutiranja, koji je, iako nije uticao na kretnju igrača napada, okarakterisan kao lična greška. Moje mišljenje je da i u jednoj i u drugoj situaciji sudije nisu trebale ništa da dosude. Najvažnija činjenica prilikom dosuđivanja odluke na terenu je da li je kretnja stekla prednost za nekoga, a to se u situacijama na video snimku nije desilo. Ovde moram da napomenem da sudije sude i kada ne zvižde u pištaljku. Svaka odluka da se igra ne prekine je takođe odluka i to za samu utakmicu i njen ritam mnogo bolja nego sudijski zvižduk. Ovakvih odluka, koje mi u struci zovemo "no call", je veoma puno na svakoj utakmici i baš one doprinose tome da košarka bude atraktivna i dinamična kakva i jeste.
Do sledećeg petka i narednih zanimljivih sitacija, budite mi dobro i zdravo!
(foto: Privatna arhiva Milana Mažića)

