Najnovije vesti

Intervju



MVP Mock Draft 2019

Aco Lazarević
četvrtak, 20 jun 2019 14:11
Facebook Facebook Google

Pred nama je nova generacija igrača koji bi mogli da promene tok istorije u najboljoj ligi na svetu.
Još jedna sezona u NBA ligi je iza nas. Bila je spektakularna, a završena je trijumfom Toronta i sa nekoliko povreda koje su izazvale domino efekat u čitavoj Ligi. Većina zvezda je već odavno na zasluženom odmoru, ali menadžment svih timova radi punom parom.
PRVA RUNDA DRAFTA 1. Nju Orleans 2. Memfis 3. Njujork 4. Nju Orleans 5. Klivlend 6. Finiks 7. Čikago 8. Atlanta 9. Vašington 10. Atlanta 11. Minesota 12. Šarlot 13. Majami 14. Boston 15. Detroit 16. Orlando 17. Atlanta 18. Indijana 19. San Antonio 20. Boston 21. Oklahoma Siti 22. Boston 23. Memfis 24. Filadelfija 25. Portland 26. Klivlend 27. Bruklin 28. Golden Stejt 29. San Antonio 30. Milvoki
Iza nas je period u kome su GM-ovi i njihovi saradnici "snimali" potencijalne zvezde i pravili procenu koji mladi košarkaši bi se najbolje uklopili u njihove timove. Ispred nas je novi Draft čiji rezultat će nam za nekoliko godina pokazati ko je uradio najbolji posao.

Draft će biti održan u noći između 20. i 21. juna u "Berklejz Centru" u Bruklinu. To će biti prvi Draft po novim pravilima, koja za cilj imaju sprečavanje "tankovanja". Tri tima sa najlošijim skorom u Ligi (Njujork, Klivlend i Finiks) su imala jednake šanse da se domognu prava da biraju sa prve pozicije, ali im po 14 odsto kuglica u bubnju nije bilo dovoljno. Pobedu je, sa šest odsto šansi, odneo Nju Orleans. Sa istom verovatnoćom da se domogne prava na prvog pika na Lutriju je došao i Memfis, koji je završio na drugoj poziciji. Njujork je bio tek treći, Klivlend peti, a Finiks šesti.

Najviše pikova na ovogodišnjem Draftu će imati ekipa Atlante, čak šest. Sledi ih Filadelfija sa pet, Boston i Nju Orleans sa po četiri i nekoliko timova sa po tri. Jedine ekipe koje neće imati pravo da biraju su Hjuston, Los Anđeles Lejkersi i Denver. Oni su svoje pikove potrošili u trejdovima.

Za razliku od prošlogodišnje ili najava pre nje, ove godine smo vam pripremili dodatak. Prvo ćemo ukratko da vas upoznamo sa stanjem u svakoj franšizi, jer uspeh tima zavisi od velikog broja faktora. Potom sledi procena redosleda igrača i "uobičajene" priče o nadolazećim zvezdama.

Ukoliko se usudite da izdvojite vreme za redove koji slede obećavamo da se nećete pokajati.


NEW YORK KNICKS (17-65)

Četiri nastupa u plej ofu za poslednjih 18 godina, od čega su tri završena u prvoj rundi, su premalo za franšizu i za tržište kakvo je Njujork. Jedan od najlošijih vlasnika u Ligi i prevelika očekivanja javnosti su doveli do toga da Niksi godinama unazad budu na dnu najbolje lige na svetu. Tokom leta koje je pred nama to bi moglo da se promeni, ali...

Niksi pod ugovorom nemaju zvučna imena. Suma koju moraju da izdvoje za plate u narednoj sezoni je nešto više od 34.5 miliona dolara, što znači da mogu da "ulove" bar dve velike zverke među slobodnim agentima. Sada dolazimo do onog "ali". Menadžment Njujorka u proteklom periodu nije pokazao da je kadar da napravi dobar tim, pa se postavlja pitanje da li su dve velike zvezde same po sebi dovoljne da ovu franšizu odvedu do titule? Tačnije, da li bi dva superstara bila spremna da svoje najbolje godine stave u funkciju jedne disfunkcionalne sredine? Teško.

Pravi put za tim iz Velike jabuke bi bio da krene od nule. Mičel Robinson (21, 216), Denis Smit Džunior (21, 188) i Kevin Noks (19, 206) su zalog za budućnost, kao i treći pik sa narednog Drafta. Pored toga, Niksi imaju pravo da biraju i sa 55. pozicije.

Za "pravi put" fanovi nemaju strpljenja, ako su ga ikada imali. Za građenje šampionskog tima menadžment nije napravio dobru podlogu. Sve vodi ka tome da će Niksi da nastave da lutaju.


CLEVELAND CAVALIERS (19-63)

Iza Lebrona Džejmsa je ostala pustinja. Klivlend je zarobljen lošim ugovorima, pa će za plate igrača u narednoj sezoni morati da izdvoji više od 134 miliona dolara. Ako se uzme u obzir da će Tristan Tompson, Džej Ar Smit i Brendon Najt zbirno da zarade nešto manje od 60 miliona zelenih novčanica onda postaje jasno da fanove Kavsa očekuje još jedna takmičarska godina za zaborav. Ipak, dobra vest je da će već pred početak sezone 2020/21 "seleri kep" tima iz Ohaja da bude prilično prazan.

Do tada će navijači Klivlenda pomno da prate rad novog trenera Džona Bilajna. Od njega se očekuje da razvija talenat Kolina Sekstona (20, 188), Ante Žižića (22, 211) i Džedija Osmana (24, 203). Uz to, Kavsi će na Draftu imati priliku da biraju sa pete i 26. pozicije, što je velika šansa da se ugrabi budući Ol star igrač i tako skrati proces rebildinga.


PHOENIX SUNS (19-63)

Slično kao Njujork, tim iz Arizone ima problem sa vlasnikom koji se u sve meša. Na klupi Finiksa su se u poslednjih pet godina izmenjala petorica trenera, a poslednji u nizu koji je dobio otkaz je srpski stručnjak Igor Kokoškov. Ruku na srce, smena Kokoškova je mogla da se očekuje nakon što je Džejms Džons postao generalni menadžer tima. Svaki operativac kada stupa na novu dužnost želi da se okruži ljudima kojima veruje, a na mesto šefa struke je postavljen Monti Vilijams.

Ukoliko brod Sansa bude imao mirno more Vilijams će itekako imati od čega da napravi ozbiljan tim. Devin Buker (22, 198) je jedan od najboljih bekova u Ligi, dok je iza mladog centra Diandrea Ejtona (20, 216) sjajna ruki sezona. Veliki iskorak u svojim karijerama u drugoj godini se očekuje da naprave Di'Entoni Melton (21, 193) i Mikel Bridžis (22, 201), kao i četvrti pik sa Drafta iz 2017. godine Džoš Džekson (22, 203).

Na pomenutu okosnicu tima, punu mladih košarkaša, bi trebalo dodati prava na šestog i 32. pika na Draftu. Ipak, za Sanse nije nužno da odaberu igrača koji bi mogao da postane superstar. Njima je potreban plejmejker i veteransko prisustvo kako bi krenuli ka vrhu Zapada, pa ne bi bilo iznenađenje kada bi u potrazi za nedostacima trejdovali prava na lutrijskog pika. U "seleri kepu" će imati nešto manje od 30 miliona dolara na raspolaganju, ali bi moglo da se dogodi da dobar deo tog novca potroše na Kelija Ubrea Džuniora (23, 201), koji će biti ograničeno slobodan agent.


CHICAGO BULLS (22-60)

Povrede Laurija Markanena (22, 213) i Vendela Kartera Džuniora (20, 208), pa i Čendlera Hačinsona (23, 201) su u velikoj meri zaustavile rast Čikaga u sezoni 2018/19. Ceh je platio trener Fred Hojberg (46), na čije mesto je postavljen Džim Bojlen (54). Reakcija igrača nije bila odgovarajuća na "spartanske treninge" iskusnog stručnjaka, pa je prvi zadatak za menadžment ekipe pred sezonu 2019/20 da stvari u svlačionici postavi na svoje mesto.

Kada je u pitanju igrački kadar, perspektiva Bulsa je svetla, ukoliko zdravstveni problemi Laurija Markanena nisu ozbiljne prirode. Sa njim, Zekom Levinom (24, 196), Vendelom Karterom Džuniorom i Čendlerom Hačinsonom slavna franšiza ima dobro osnovu za nadgradnju. Jedini problem je startni plejmejker.

Naime, glasine koje su mogle da se "čuju" tokom prethodnog leta po završetku sezone 2018/19 su postale češće - u Čikagu nisu zadovoljni izdanjima i napretkom Krisa Dana (25, 193), pa će tokom leta tražiti rešenje na poziciji plejmejkera. Prostora u "seleri kepu" će imati više nego dovoljno - nešto manje od 27 miliona dolara.

Iako su imali 12.5 odsto šanse da se domognu prava na prvog pika, Bulsi nisu imali sreće na Lutriji koja je održana u njihovom gradu. Biraće tek sedmi, a imaju i prava na 38. pika.


ATLANTA HAWKS (29-53)

Ekipa Atlante se nalazi u veoma dobroj situaciji pred Draft i leto koji dolaze. Tokom prethodne sezone Hoksi su igrali možda i preko očekivanja, a osnova tima sa Treom Jangom (20, 188) i Džonom Kolinsom (21, 208) deluje kao lep zalog za budućnost. Pored njih tu su i Kevin Hurter (20, 201) i Omari Spelmen (21, 206), kao igrači na koje bi franšiza iz Džordžije mogla da se osloni u budućnosti.

Mladim nadama bi trebalo dodati primamljivo tržište, činjenicu da će tim imati preko 30 miliona u "seleri kepu" i prava na šest pikova na Draftu. Menadžment Hoksa će imati priliku da bira sa osme, 10, 17, 35, 41. i 44. pozicije i na taj način ekipi da novu injekciju talenta. Naravno, sa tolikim brojem pikova i pozamašnom sumom za trošenje Atlanta je idealan kandidat za prihvatanje "loših" ugovora zarad bolje budućnosti. Prvi korak u tom smeru je već obavljen trejdom sa Bruklinom.

Kako sada stvari stoje, rebilding Hoksa se odvija prema planu. Ipak, navijači ove franšize će morati još malo da se strpe kada su rezultati u pitanju.


WASHINGTON WIZARDS (32-50)

Ekipa iz prestonice Sjedinjenih Američkih Država je u izuzetno teškoj situaciji. Džon Vol (28, 193) će u naredne četiri godine da zaradi preko 170 miliona dolara, a veliko je pitanje kako i kada će da se vrati na teren. Uz to, Jan Mahinmi (33, 211) ima primanja od 16 miliona zelenih novčanica za sezonu koja sledi, što znači da će Vizardsi polovinu dozvoljenog budžeta baciti kroz prozor.

U takvim okolnostima pominjanje bilo kakvih ciljeva bi bilo iluzorno. Logičan sled događaja bi bilo "oslobađanje" Bredlija Bila (25, 196) i kretanje od nule. U toj priči Vizardsima bi mnogo mogao da znači deveti pik na narednom Draftu, jedini koga će imati na raspolaganju.


DALLAS MAVERICKS (33-49)

Tri sezone bez plej ofa u smiraj karijere Dirka Novickog (40, 213) su iza Maveriksa. Vreme je da se krene dalje sa Lukom Dončićem (20, 201) kao novim licem franšize. U finišu prethodne sezone u ekipu je putem trejda stigao Kristaps Porzingis (23, 221), koji se vraća iz teške povrede i koji će tokom leta biti ograničeno slobodan agent.

Od jedne od najboljih organizacija u Ligi se očekuje da nastavi saradnju sa Letoncem, ali i da bude izuzetno aktivna u regrutovanju slobodnih agenata, jer će na Draftu imati pravo da bira samo sa 37. pozicije. Menadžment Dalasa će u "seleri kepu" imati slobodno gotovo polovinu novca, a nema sumnje u to da će Mark Kjuban zarad stvaranja dobre ekipe biti spreman da plaća i ekstra porez.


NEW ORLEANS PELICANS (33-49)

Povrede i nesposbnost menadžmenta ekipe da Entonija Dejvisa okruže igračima kadrim da se napadne šampionski prsten doveli su do toga da prva zvezda tima zatraži trejd. Zamene predsednika košarkaških operacija i generalnog menadžera nisu učinile mnogo u pogledu promene mišljenja popularnog Obrve, što je značilo početak rebildinga.

Entoni Dejvis je trejdovan u Los Anđeles Lejkerse i čini se da su Pelikansi dobro prošli dobivši Lonza Bola, Brendona Ingrama, Džoša Harta i tri pika prve runde u godinama koje dolaze, uključujući ovogodišnjeg. Nova injekcija talenta će stići sa Drafta, gde će ekipa Nju Orleansa imati pravo da bira sa prve, četvrte, 39. i 57. pozicije.

Odlazak prve zvezde tima je oslobodio i dosta prostora u budžetu tima, pa će Pelikansi biti u prilici i da jure neke od zvezda koje će se naći na tržištu. Za razliku od nekih prethodnoih, ovaj tim će u narednoj sezoni biti jedan od najitnetersantnijih za gledanje.


MEMPHIS GRIZZLIES (33-49)

Štedljivi vlasnik, jedan od najopasnijih gradova za život i loše tržište čine Memfis ekipom koju svi igrači žele da zaobiđu, ukoliko je to moguće. Od tima čije odbrane su se plašili svi u Ligi nije ostalo ništa nakon trejda Majka Konlija u Jutu, što je jasan znak da su Grizlisi u situaciji da krenu od nule.

Budućnost Memfisa je mladi centar Džeren Džekson Džunior, iza koga je dobra ruki sezona. Njemu će biti dodati drugi i 23. pik sa narednog Drafta. Kako ovaj tim ne gaji plej of ambicije, još godinu dana lošeg ugovora Čendlera Parsonsa (25.102.512$) ne bi trebalo da predstavlja problem. Jedina dilema koja je ostala kada je ovaj tim u pitanju je da li će ući u pregovore oko novog ugovora sa Jonasom Valančiunasom, nakon što je igrač odlučio da izađe na tržište slobodnih agenata.


MINNESOTA TIMBERWOLVES (36-46)

Ekipa iz Mineapolisa je već protraćila četiri godine karijere Karla-Entonija Taunsa i ukoliko nastavi da luta bez cilja doći će u situaciju da ostane bez prve zvezde tima i jednog od najboljih mladih igrača u Ligi. Kako je projekat sa Tomom Tibodoom i Džimijem Batlerom propao na mesto šefa struka je postavljen Rajan Sanders, koji je sa 33 godine najmlađi trener u NBA ligi. Igrači su dobro reagovali na njegovo angažovanje, pa mu je uprava tima ponudila dugogodišnju saradnju.

Na Draftu koji sledi Timbervulvsi će imati priliku da biraju sa 11. i 43. pozicije, što ne može da im obezbedi neophodan kvalitet za napad na plej of. Sa trenutnim primanjima igrača "seleri kep" Vulvsa je gotovo popunjen. Tažu Gibsonu, Deriku Rouzu, Entoniju Toliveru i Džeredu Bejlisu su istekli ugovori, dok će Tajas Džons biti ograničeno slobodan agent. Kako bi ovaj tim bio konkurentan na Zapadu menadžment bi tokom leta trebalo naporno radi i oslobodi se štetnih ugovora, pre svega Gorgija Đenga. Senegalac će u naredne dve sezone da zaradi nešto više od 33 miliona dolara, ali pored Taunsa nema priliku da igra mnogo i pokaže svoje kvalitete.

Međutim, ono što trenutno deluje kao najveći problem Minesote u pogledu rezultata u budućnosti je Endru Vigins. Krilni košarkaš, to sada može sa sigurnošću da se kaže, nije ispunio očekivanja koja su ga učinila prvim pikom na Draftu 2014. godine. Osim promenljivog učinka u šutu Vigins gotovo da ne doprinosi timu, što svakako nije vredno 122 miliona dolara u naredne četiri godine.


LOS ANGELES LAKERS (37-45)

Bili najbolji ili najlošiji tim u Ligi, Los Anđeles Lejkersi su uvek u centru pažnje. Dolazak Lebrona Džejmsa ih je učinio medijskom temom broj jedan na dnevnom nivou, a tu će sigurno ostati tokom leta i sezone koja sledi. Razloga je mnogo, a samo neki od njih su: Lebronov neuspeh da tim odvede do plej ofa, odlazak Medžika Džonsona i njegov medijski "rat" sa Robom Pelinkom, potencijalni dolazak gotovo svih slobodnih agenata koji će se naći na tržištu, trejd u kome je došao Entoni Dejvis... Kada se "ludnica" oko prelaznog roka stiša uslediće pisanja o dometima nove ekipe i Džejmsovom napadu na titulu.

Zaljubljenici u NBA ligu su se odavno pomirili sa tim da oko Los Anđeles Lejkersa uvek mora da postoji "šou", a oni koji nisu to bi pod hitno trebalo da učine. Prvi potez uprave je bio razlaz sa Lukom Voltonomdovođenje Frenka Vogela na mesto trenera, a potom je početo sa slaganjem tima.

Lebron Džejms nema vremena da čeka. Njemu je potreban kvalitet za napad na titulu jer je već duboko zašao u 35. godinu života. Zbog toga ne bi trebalo da čudi što su Lonzo Bol, Brendon Ingram i Džoš Hart, kao i prava na tri buduća pika prve runde, poslati u Luizijanu u zamenu za Entonija Dejvisa. Ono što je dobro za njih, uspeli su da zadrže Kajla Kuzmu, pa se sada očekuje da na tržišti slobodnih agenata napadnu dobre šutere.

Tim iz "El Eja" neće imati prava na pikove na narednom Draftu, ali će u budžetu imati prostora za potpisivanje još jednog superstara. Sigurno je i to da se neće libiti da zađu u zonu plaćanja poreza na luksuz ne bi li se titula vratila u Los Anđeles.


MIAMI HEAT (39-43)

Ekipa sa Floride je u prethodnoj sezoni izdvojila najviše novca za plate igrača u čitavoj Ligi, čak 153.171.497 dolara, ali joj to nije pomoglo da se domogne plej ofa na oproštajnoj turneji Dvejna Vejda. Odlazak Lebrona Džejmsa i prerani kraj karijere Krisa Boša su napravili velike probleme u organizaciji Hita, pa čak ni operativac poput Peta Rajlija nije uspeo da sanira štetu. Naprotiv, veliki broj košarkaša je dobio "nazasluženo" velike pare, pa će Majami čekati bar još godinu dana da stane na noge.

"Seleri kep" tima je popunjen i teško je verovati da će Rajli da pronađe način da se uključi u borbu za potpisivanje zvučnih imena sa tržišta slobodnih igrača. Ostaje mu da se okrene trejdovanju košarkaša sa lošim ugovorima kojih je na pretek, a da injekciju talenta traži sa 13. pozicije na Draftu.


CHARLOTTE HORNETS (39-43)

Šarlot je jedini tim na Istoku koji nikada nije igrao finale NBA lige, a u poslednjih 15 sezona ja upisao samo tri nastupa u plej ofu i sva tri su završena u prvoj rundi. Majkl Džordan je najbolji igrač svih vremena, ali mu vođenje tima ne ide od ruke. Ekipa iz Severne Karoline se nalazi u najgoroj situaciji koja može da zadesi jednu franšizu - nije dovoljno dobra da bude značajan faktor u doigravanju, ali ni dovoljno loša da bi se našla na dnu i imala prava da bira visoko na Draftu. Takva situacija je godinama unazad.

Budžet Hornetsa je gotovo popunjen visokim ugovorima igrača srednjeg kvaliteta, dok će Kemba Voker tokom leta biti slobodan agent. Pred početak prethodne sezone na mesto prvog operativca je postavljen Mič Kapček, dok je na klupu seo Džejms Borego. Logičan sled događaja bi bilo čekanje još godinu dana da loši ugovori isteknu i uporedo sa tim davanje šanse mladim igračima da pokažu da li na njih može da se računa u budućnosti.

Menadžment Šarlota će na Draftu koji sledi imati priliku da bira sa 12, 36. i 52. pozicije.


SACRAMENTO KINGS (39-43)

Uprkos tome što je trpeo dosta kritika nakon trejda Demarkusa Kaznsa i biranja Jorgosa Papajanisa na Draftu 2016. godine, Vlade Divac je u poslednje tri godine odradio sjajan posao kao prvi opertivac Sakramenta. Ekipa koja je dugo tavorila na dnu Zapada sada ima lepu perspektivu sa Di'Eronom Foksom i Marvinom Beglijem III kao osnovom za prekid serije od 13 sezona bez plej ofa. Naravno, ne bi trebalo zaboraviti Badija Hilda, Herija Džajlsa III, kao ni srpske košarkaše Bogdana Bogdanovića i Nemanju Bjelicu kao značajan faktor u timu koji se u protekloj sezoni do samog kraja borio za ulazak u doigravanje.

Kingsi imaju dovoljno talenta u svojim redovima i nalaze se na dobrom putu rebildinga, pa im priliv mladih igrača nije cilj tokom leta koje sledi. Preko Drafta ne bi ni mogli da ih dobiju, jer je sa 40, 47. ili 60. pozicije, što su pikovi na koje će imati pravo, teško izabrati buduće zvezde. Ali, mogu da love slobodne agente i da "apsorbuju" neki loš ugovor, jer će imati dosta prostora u "seleri kepu".


DETROIT PISTONS (41-41)

Dva nastupa u plej ofu i isto toliko "čišćenja" u poslednjih 10 godina, pun "seleri kep" i zdravstveni problemi prve zvezde tima Blejka Grifina ne čine Detroit Pistonse ekipom koja bi u godinama koje slede mogla da postane ozbiljan faktor u Ligi. Prava na 15. i 45. pika na narednom Draftu nisu garancija za promenu trenutne situacije.

Jedina nada za bolje dane Pistonsa su trejdovi, a prvi igrač koga bi menadžment želeo da skine sa platnog spiska je Redži Džekson. On za narednu sezonu ima zagarantovana primanja koja prelaze brojku od 18 miliona dolara, dok su mu partije daleko ispod tog nivoa.


ORLANDO MAGIC (42-40)

Povratak Stiva Kliforda na Floridu je doneo plej of nakon šest godina pauze. Ekipa je igrala dobro, možda i iznad očekivanja, što je na slabom Istoku bilo dovoljno za prvu rundu doigravanja. Međutim, pred menadžmentom tima je veliki izazov tokom leta koje dolazi.

Najbolji igrač Nikola Vučević će postati slobodan agent, kao i Terens Ros koji je davao veliki doprinos sa klupe. Sa ugovorom Timofeja Mozgova na skoro 17 miliona dolara i potrošenih više od 83 miliona dolara ukupno Orlando nije u dobroj poziciji za pregovore sa slobodnim agentima.

Markel Fulc, Džonatan Ajzak i Mo Bamba predstavljaju mlado jezgro tima, pa bi trebalo očekivati da dobiju šansu u narednoj sezoni, a sa Drafta bi trebalo da stignu 16. i 46. pik. Ipak, ne isključujemo mogućnost da Magični pokušaju da se otarase Mozgova i uz njega daju prava na nekog od pikova, te tako oslobode prostor u budžetu za dovođenje košarkaša koji bi mladi tim mogli ponovo da vode do plej ofa.


BROOKLYN NETS (42-40)

Kada je u februaru 2016. godine Šon Marks preuzeo posao generalnog menadžera ekipe Bruklin se nalazio u više nego lošoj situaciji - bez igrača na koje bi tim mogao da se osloni u godinama koje dolaze i bez pikova koji su dati u čuvenom trejdu sa Bostonom. Međutim, škola San Antonija je odradila svoje. Marks je iz sezone u sezonu vukao dobre poteze, pa su Netsi nakon tri godine pauze stigli i do plej ofa.

Marks se nije zadovoljio učinjenim, već je u Atlantu poslao Alena Kraba sa svojih 18.5 miliona zarade u narednoj sezoni i tako potpuno rasteretio svoj budžet za lov na "velike ribe". Za to je platio malu cenu - ostao je bez prava na 17. pika na Draftu. Upravo ova razmena je naznaka da se Netsi spremaju za velike stvari.

Bruklin je trenutno bolja od dve NBA organizacije iz Njujorka, pa priče o dolasku velikih zvezda nisu neosnovane. Prostor od preko 70 miliona u "seleri kepu" daje Marksu i njegovim saradnicima mogućnost da sastave šampionski tim, a uz to će birati sa 27. i 31. pozicije na Draftu. Ostaje samo nedoumica da li će ući u pregovore o novom ugovoru sa Di'Anđelom Raselom, koji je bio najbolji igrač ekipe u prethodnoj sezoni.


LOS ANGELES CLIPPERS (48-34)

Manje popularni, ali u prethodnoj sezoni bolji tim iz Los Anđelesa na svom platnom spisku ima poslednje godine ugovora Danila Galinarija (22.615.559$) i Montreza Herela (6.000.000$), kao i dve godine ugovora Lua Vilijamsa na po osam miliona dolara. Pod ruki ugovorima su Šej Gildžis-Aleksander, Džerom Robinson i Lendri Šemet. Svi ostali igrači Klipersa koji su u prethodnoj sezoni bili u rotaciji su slobodni u pronalasku nove sredine, ali bi trebalo očekivati da menadžment tima pokuša da zadrži bar Ivicu Zupca i Patrika Beverlija.

Sa dosta prostora u "seleri kepu" i velikim tržištem, Los Anđeles Klipersi će biti atraktivna lokacija za slobodne agente. Na to bi trebalo dodati da je iza njih sjajna sezona, što odaje utisak da franšiza ide u pravom smeru. Kako bi moglo da bude drugačije kada konce vuče legendarni Džeri Vest? Čovek čija silueta je logo NBA lige je nedavno produžio ugovor sa ekipom i trebalo bi očekivati da Klipersi ponovo budu važan faktor na Zapadu.

Tim iz 'El Eja' će na narednom Draftu birati sa 48. i 56. pozicije, pa je teško za očekivati da na taj način dobije značajan priliv talenta. Oni će biti okrenuti velikim zvezdama na tržištu slobodnih agenata, a već dugo se njihovo ime vezuje za Kavaija Lenarda.


INDIANA PACERS (48-34)

Indijana je jedan od timova koji su u prethodnoj sezoni prijatno iznenadili, ali ju je povreda Viktora Oladipa onemogućila da napravi ozbiljan rezultat u plej ofu. Ipak, Pejsersi nemaju za čim da žale, jer bi već u sezoni koja sledi mogli da postanu još značajniji faktor na Istoku.

Od igrača važnih za rotaciju tima pod ugovorom su Viktor Oladipo, Majls Tarner, Domantas Sabonis, Ti Džej Lif, Dag Mekdermot i Eron Holidej. Svi ostali su slobodni da pronađu novu sredinu i nema sumnje da će neki to i da učine, ali menadžmentu Pejsersa na raspolaganju ostaje gotovo polovina budžeta da jezgro tima okruži pojačanjima, kao i prava na 18. i 50. pika.


SAN ANTONIO SPURS (48-34)

Kao i svake godine, veliku pažnju bi trebalo obratiti na igrače koje budu birali San Antonio Spursi. Oni raspolažu pravima na 19, 29. i 49. pika i nema sumnje da će sa tih pozicija izabrati korisne kašarkaše za rotaciju u godinama koje dolaze.

Silazak sa scene generacije koju su nosili Tim Dankan, Manu Đinobili i Toni Parker ostavio je trag, a odlazak Kavaija Lenarda je samo produbio probleme. Velike zvezde je teško privoleti da dođu na malo tržište, uprkos tome što su Spursi jedna od najboljih organizacija u Ligi. Dodatni problem za menadžment ekipe je praktično popunjen "seleri kep", što smanjuje prostor za manevar.

Kako bi ostali konkurentni Spursi bi trebalo da trejduju, a već su se pojavile informacije da bi ekipu mogao da napusti Demar Derozan. Iskusni bek ni u Torontu ni u San Antoniju nije pokazao da može da bude lider kadar da odvede svoj tim do titule, a u naredne dve sezone će da zaradi preko 55 miliona dolara, ukoliko ne iskoristi mogućnost da izađe iz ugovora nakon sezone 2019/20.


BOSTON CELTICS (49-33)

Iza Bostona je razočaravajuća sezona. Tim koji je pravljen da ozbiljno napadne titulu završio je plej of u polufinalu Istoka i to prilično lošom igrom u seriji sa Milvokijem. Ono što sledi su velike promene u Masačusetsu.

Gotovo je izvesno da će Kajri Irving i Teri Rozir da napuste tim kao slobodni igrači, a samo nekoliko dana pred Draft opciju da izađe iz poslednje godine ugovora je aktivirao Al Horford. Kako su preneli dobro obavešteni izvori, iskusni centar će da promeni sredinu. Mogućnost da uradi isto ima i Eron Bejns, a slobodan agent će postati i Markus Moris. Koliko je sve pomenuto loše to sa druge strane daje velike mogućnosti iskusnom operativcu kakav je Deni Ejndž da u kombinaciji sa čak tri pika prve runde i jednim druge na narednom Draftu ponovo sastavi jedan od najboljih timova na Istoku.

Seltiksi će birati sa 14, 20, 22. i 51. pozicije, a potom sledi period u kome će sigurno da pokušaju da angažuju neke od najboljih igrača među slobodnim agentima.


OKLAHOMA CITY THUNDER (49-33)

Ono što smo gledali od Tandera u prethodnoj sezoni to ćemo da gledamo i u narednoj, jer su oni bili treći tim u Ligi kada su plate igrača u pitanju. U samom vrhu će biti u sezoni 2019/20, pošto su praktično svi igrači iz rotacije pod ugovorima.

Sem Presti je u godinama koje su iza nas pokazao da ume dobro da proceni mlade igrače, pa ne bi trebalo isključiti mogućnost da sa 21. pozicije na Draftu izabere košarkaša koji će da bude dobar "fit" za njegov tim. Osim pomenutog pika, Oklahoma Siti neće imati šansu da dođe do još nekog mladog igrača na Draftu.


UTAH JAZZ (50-32)

Donovan Mičel još uvek prima platu rukija, dok je Rudi Gober stekao uslove za potpiše petogodišnji ugovor vredan 247 miliona dolara koji bi stupio na snagu od sezone 2022/23. Samo dan pre Drafta ekipa je u trejdu sa Memfisom angažovala Majka Konlija, odnosno ostala bez Džeja Kraudera, Grejsona Alena i Kajla Korvera, kao i bez dva pika prve runde na naredna dva Drafta.

Važni igrači Jute koji će tokom leta postati slobodni agenti su Riki Rubio i Ekpe Judo, dok Džezeri imaju opciju da zadrže Derika Fejvorsa još godinu dana i da za to plate 16.900.000 dolara. Dovođenjem Konlija postalo je izvesno da će Rubio da promeni sredinu, ali i gotovo nemoguće zadržavanje Fejvorsa pod pomenutim uslovima. Veliku ulogu u stvaranju tima za narednu sezonu bi mogao da igra i ugovor Dantea Eksuma, koji će u naredne dve godine da zaradi 21.200.000 dolara. Mladi Australijanac je u poslednje dve sezone zbog povreda odigrao samo 56 mečeva i to na nivou koji je daleko ispod plate koju prima.

Ukoliko ne produži ugovor sa Fejvorsom, menadžment Jute će na raspolaganju imati oko 20 miliona dolara za popunjavanje tima, kao i prava na 53. pika na Draftu.


PHILADELPHIA 76ERS (51-31)

Filadelfija je polagala velike nade u prethodnu sezonu. Njen menadžment je povukao rizične poteze sa dovođenjem Tobajasa Herisa i Džimija Batlera, igrača sa ističućim ugovorima, i to se na kraju nije isplatilo. Eltona Brenda i njegove saradnike tokom leta očekuje remont tima, ali će se tokom tog procesa susresti sa velikim problemima.

Prethodni plej of je pokazao da Džoel Embid, čije zdravlje je konstantno pod znakom pitanja, mora svoje telo da dovede u red, dok je Ben Simons, što je veći problem, poguban za tim koji juriša na titulu sve dok ne unapredi svoj šut sa distance. Simons ima još godinu dana ruki ugovora, pa ostaje da se vidi da li Filadelfija ima ozbiljne planove sa njim.

Pomenuti Tobajas Heris, Džej Džej Redik, Majk Skot, Amir Džonson, Furkan Korkmaz, Ti Džej Mekkonel, Greg Monro, Šejk Milton i srpski centar Boban Marjanović će tokom leta biti slobodni agenti, a opciju da to postane je iskoristio i Džimi Batler. To znači da će Brend na raspolaganju imati novca za dovođenje dva superstara, uz prava na 24, 33, 34, 42. i 54. pika na Draftu.


HOUSTON ROCKETS (53-29)

Uprkos tome što pod ugovorom za narednu sezonu ima samo 10 igrača, od čega četvoricu koja gotovo da nisu bitna, ekipa Hjustona je prebacila okvire "seleri kepa". Kako bi ponovo stvorio tim kadar da napadne šampionsku titulu, menadžment Roketsa će morati da trejduje neke igrače.

Kako su preneli dobro obavešteni izvori, prvi kandidat da napusti Teksas je Klint Kapela, centar koji će u naredne četiri godine da zaradi preko 74 miliona dolara. Iako se o tome malo govori jer je reč o velikoj zvezdi, Kris Pol je najveći kamen spoticanja ove ekipe. On je već zašao u 35. godinu života, a tokom dosadašnjeg toka karijere nije napravio značajan rezultat u plej ofu. Na to bi trebalo dodati velike probleme sa povredama i čak 124 miliona dolara koje će da zaradi u naredne tri sezone. Uz sve to, sa Džejmsom Hardenom koji se sjajno snalazi u ulozi plejmejkera tim Hjustona nema potrebe za tako skupim igračem na toj poziciji.

Čak i ako reše da trejduju Pola ljudi iz menadžmenta ekipe će se susresti sa velikim problemom, jer će za takav ustupak nekoj od ekipa koje su u rebildingu morati da isporuče pikove koje na ovogodišnjem Draftu nemaju.


PORTLAND TRAIL BLAZERS (53-29)

U poslednjih šest sezona Rip Siti je redovan učesnik plej ofa, ali da bi se titula vratila u Oregon neophodno je da menadžment tima ojača krilne pozicije i da, pre svega, igrače posluži zdravlje. U sezoni koja je iza nas Portland je prvi put posle 19 godina stigao do finala konferencije, uprkos povredi Jusufa Nurkića.

Tokom godina koje su iza nas o Trejl Blejzersima se nikada nije pričalo kao o favoritima na Zapadu, pa su oni, stekao se utisak, igrali iznad očekivanja. Međutim, Dejmian Lilard, Si Džej Mekkalum i Teri Stots su zaslužili da budu ozbiljno shvaćeni od strane fanova NBA lige, jer igraju sjajnu košarku i prave ozbiljne rezultate.

Sada je loptica u dvorištu menadžmenta ekipe. Svi nosioci igre su pod ugovorima, ekipa je probila granice "seleri kepa" i potrebno je napraviti prostor za popunjavanje "rupa". To može da se uradi trejdovima, a najveći teret za tim predstavljaju ugovori Evana Tarnera i Majersa Lenarda koji će u sezoni koja sledi zbirno da zarade 30 miliona dolara. Kako i jedan i drugi imaju još samo godinu dana ugovora ne bi trebalo da bude problem pronalaženje partnera za razmenu. Uz to, Portland ima pravo na 25. pika, a sa te pozicije je moguće izabrati dobrog timskog igrača.


DENVER NUGGETS (54-28)

Pored Hjustona i Lejkersa, Denver je treći tim koji nema pikove na narednom Draftu. Istini za volju, Nagetsima oni nisu neophodni. Na menadžmentu ekipe je da tokom leta pokuša da se oslobodi štetnih ugovora i da bolje popuni sastav iskusnim igračima, te da na taj način Nikoli Jokiću i saigračima omogući ozbiljniji napad na titulu.

Iako nemaju pravo da biraju na Draftu, trebalo bi pomenuti da će Nagetsi u svojim redovima imati kandidata za rukija godine, ukoliko ga posluži zdravlje. Reč je o Majklu Porteru Džunioru, koji je čitavu prethodnu sezonu propustio zbog rehabilitacije nakon operacije leđa.


GOLDEN STATE WARRIORS (57-25)

Pet finala u poslednjih pet sezona, a onda su mukotrpan rad i dobro planiranje budžeta tokom niza godina pali u vodu za samo nekoliko dana. Povrede Kevina Durenta i Kleja Tompsona u finalnoj seriji plej ofa neće uticati samo na budućnost Voriorsa, već su poremetile čitavo tržište u NBA ligi. Dvojica sjajnih košarkaša se suočavaju sa isticanjem ugovora, s tim što je Durent u nešto boljoj situaciji jer ima "player option" za narednu sezonu.

Golden Stejt je u prethodnoj sezoni izdvojio preko 146 miliona dolara za plate igrača, a da bi čitav tim zadržao na okupu ta suma bi za narednu godinu trebalo da bude mnogo veća. Maksimalan ugovor za Durenta bi iznosio 220 miliona dolara za narednih pet godina, dok bi u istom periodu Tompson mogao da zaradi 190 miliona. Sa Karijevih 130 miliona u naredne tri sezone to bi značilo da će Voriorsi "seleri kep" da popune sa svoje tri zvezde. Na to bi trebalo dodati da Drejmondu Grinu ugovor ističe leta 2020. godine.

Bob Majers, prvi operativac tima, se nalazi u veoma neugodnoj situaciji, jer se od njega očekuje da ponudi nastavak saradnje igračima koji će pauzirati gotovo godinu dana i za koje je pitanje u kakvom stanju će da se vrate na teren. A, prostora da rastereti budžet gotovo da nema. Pored Tompsona i eventualno Durenta, slobodni agenti tokom leta će postati Demarkus Kazns, Kevon Luni, Jonas Jerebko, Kvin Kuk, Džordan Bel i Endru Bogut. Andre Igudala ima ugovor na još godinu dana vredan 17.2 miliona dolara, dok tim ima opciju da zadrži Šona Livingstona za 7.7 miliona zelenih novčanica.

Sastavljanje tima koji bi bez Durenta i Tompsona uspeo da stigne do plej ofa naredne sezone, gde bi mogli da se nadaju njihovom povratku ako produže ugovore, biće izuzetno težak posao ukoliko gazde tima nisu spremne da izdvoje 300 miliona dolara za plate igrača. U takvim okolnostima prava na 28. i 58. pika na narednom Draftu bi mogla da budu zlata vredna za Voriorse, ukoliko sa ovih pozicija uspeju da izaberu igrače koji bi im dali kvalitetne minute sa klupe već u prvoj sezoni.


TORONTO RAPTORS (58-24)

O rizicima koje je na sebe preuzeo Masai Uđiri tokom sezone koja je iza nas smo već više puta pisali. Na kraju mu se isplatilo, Reptorsi su stigli do titule, a njemu Vašington nudi 10 miliona po sezoni i deo akcija tima ako prihvati da preuzme rukovođenje košarkaškim sektorom franšize.

Uđiri je sa Torontom uspeo da napravi jednu od najlepših priča u sportu svih vremena, pa sve što bi moglo da se desi tokom leta koje sledi to ne bi moglo da izbriše. A, moglo bi da se desi da se tim raspadne. Mark Gasol i Kavai Lenard imaju opcije da izađu iz ugovora i testiraju tržište, Serž Ibaka će u narednoj sezoni da zaradi neverovatnih 23.3 miliona dolara, a Kajl Lauri 33.3 miliona! Loš ugovor iz pogleda menadžmenta ekipe ima i Norman Pauel, koji će u naredne tri sezone da postane bogatiji za 32.6 miliona dolara. Na to bi trebalo dodati da Paskalu Siakamu ugovor ističe leta 2020. godine i da je Deni Grin slobodan da pronađe novu sredinu u julu.

Sve pomenuto je dovelo do toga da Toronto u šampionskoj godini bude četvrti tim u Ligi po sumi koju izdvaja za plate igrača. Ponavljamo, isplatilo se, pa je sada sigurno da zvezde tima žele da ostanu na okupu i pokušaju da ponove uspeh u narednoj sezoni. Da bi to bilo moguće Uđiri, ukoliko odoli bogatoj ponudi iz prestonice, će morati da trejduje neke igrače kako bi rasteretio budžet i imao priliku da zvezde tima okruži dobrim "pomoćnim osobljem".

Menadžment Reptorsa ne polaže mnogo nade u naredni Draft. Toronto poseduje samo prava na 59. pika.


MILWAUKEE BUCKS (60-22)

Ekipa Milvokija je posle 18 godina dočekala da igra finale konferencije, a u tom periodu je devet puta nastupila u plej ofu i u prethodnih osam slučajeva isti završavala u prvoj rundi. Majk Budenholzer je pronašao pravu ulogu za Janisa Adetokunba, koji iz sezone u sezonu pravi neverovatne iskorake u svojoj karijeri, iskoristio je potencijal svakog od igrača koje je imao u rosteru, ali nije uspeo da ode do velikog finala uprkos najboljem skoru u regularnom delu sezone. Razlog leži u činjenici da je stručni štab Toronta ogolio sve mane prve zvezde tima. No, time ćemo da se bavimo u najavi naredne sezone.

Pred manedžmentom Baksa je puno posla. Budžet je gotovo popunjen, a Nikola Mirotić, Bruk LopezMalkolm Brogdon i Pau Gasol su slobodni igrači. Takvu mogućnost ima i Kris Midlton. Kako bi na okupu zadržali okosnicu tima ljudi iz uprave bi morali da trejduju igrače sa lošim ugovorima - Džordža Hila (18.000.000$) i Tonija Snela (11.392.857$). Timu koji bi ih prihvatio mogu da ponude 30. pika na narednom Draftu, kao i pikove u budućnosti.


DRAFT

1. ZION WILLIAMSON SF/PF (18, 201, Duke)

I najmaštovitijim piscima današnjice teško bi pošlo za rukom da stvore scenario po kome Zajon Vilijemson ne bi bio prvi pik na Draftu. Neverovatne fizičke predispozicije u kombinaciji sa visinom od 201 centimetara i masom od 130 kilograma čine ga igračem od koga se mnogo očekuje. 'Hajp' sa kojim stiže u NBA ekvivalentan je onom koji je pratio Lebrona Džejmsa.

Zajon Latif Vilijemson je rođen 6. jula 2000. godine u Salsberiju, gradu od 35.000 stanovnika u Severnoj Karolini. Njegov otac, Latif Vilijemson, je bio obećavajući defanzivac u američkom fudbalu sa 198 centimetara visine i 125 kilograma mišića, što mu je donelo stipendiju NC Stejta. Usledio je transfer u drugu diviziju na Livingston koledž, gde je upoznao Šerondu Sampson, sprinterku. U tome leži tajna Zajonovih neverovatnih fizičkih predispozicija.

Religija igra važnu ulogu u životu mladog košarkaša, pa je imala uticaj i na njegovo ime. Majka Šeronde Sampson je još pre Zajonovog rođenja insistirala da njen unuk dobije posebno ime, jer je verovala da će to biti neka vrsta predskazanja za njegov život. Naravno, ovakvih priča je mnogo i 99.9% njih se završi tako što akteri ne uspeju o toga da naprave "američki san". Ali, ovde to nije slučaj. Mladi košarkaš je ime dobio po planini Zajon, koja se nalazi u blizini Jerusalima.

Baka je preminula kada je imao samo dve godine i usledila je selidba u Florens, grad u Južnoj Karolini. Pre četvrtog rođendana preživeo je razvod roditelja. Ispostavilo se da je to bila prekretnica u njegovom životu. Šeronda se ponovo udala, ovoga puta za Lija Andersona, plejmejkera koji je pohađao Klemson i Kolumbija Stejt. Bio je nadomak trening kampa u najboljoj ligi na svetu, ali ga je samo dve nedelje pre toga udario auto i tako se njegova karijera završila. On je dečaka inficirao košarkom i odvukao ga od fudbala i američkog fudbala, za koje je do tada pokazivao veliku želju.

Članovi porodice nadolazeće košarkaške zvezde tvrde da je on sa pet godina odlučio da će da igra košarku na koledžu i da želi da postane NBA igrač. Sva mala deca u tom periodu promene na desetine željenih zanimanja, ali ne i Zajon. Ustajao je svakog jutra u pet sati da bi trenirao, a isto je radio i u popodnevnim satima kada bi završio sa školskim obavezama. Anderson mu je dozvolio da igra sa dečacima koje je trenirao, uprkos tome što su bili četiri godine stariji od njega.

U periodu od 11. do 13. godine, dok je pohađao "midl skul", trenirala ga je majka. Igrao je na poziciji plejmejkera i beležio je 20 poena po utakmici. Za dve godine njegova škola je izgubila samo tri utakmice, a 2013. je stigla do konferencijske titule. U prvoj godini srednje škole Zajon je sa 175 narastao na 191 centimetar, a tokom prve dve godine srednje škole je nabacio i gotovo 50 kilograma.
Lična karta Ime i prezime: Zajon Latif Vilijemson Datum i mesto rođenja: 6. jul 2000. (Selsburi, Nort Karolajna) Visina: 201 centimetara Pozicija: Krilo / Krilni centar Koledž: Djuk (2018/19)
Beležio je sjajne brojke u srednjoj školi, a pauze tokom leta je koristio da radi na sebi i da igra sa AAU timovima, gde mu je saigrač nakon prve godine bio Dža Morent. Prvu ponudu za košarkašku stipendiju Zajon je dobio već kao frešmen, a već kao sofmor na stolu je imao stipendije 16 programa iz prve divizije. Medijski uspon je krenuo od sezone 2016/17, kada su njegova zakucavanja postala viralna. Koledži su počeli da se otimaju oko njega, a pobedu je odneo Djuk.

"Majk Šaševski je verovatno najbolji trener u istoriji koledž košarke i imam utisak da ću od njega mnogo da naučim. Osim toga, odabrao sam Djuk zbog svega onoga što on predstavlja", objasnio je Vilijemson svoju odluku.

Ovde bi trebalo pomenuti i dve izuzetno zanimljive stvari. Prva je ta da su Zajonu pojedini koledži nudili fudbalske stipendije, a druga da je njegovo obavezivanje Blu Devilsima bilo iznenađenje. Najveću želju i upornost da ga angažuje je pokazao Klemson, škola koju je pohađao njegov očuh. Šta se dogodoilo verovatno nikada nećemo saznati, ali nagoveštaj bi moglo da bude to što je ime mladog košarkaša pominjano tokom velikog skandala koji je pre dve godine potresao koledž košarku. Naravno, kada su Djuk i Šaševski u pitanju sve je "čisto" i o tome se ne govori.

U poslednjoj godini srednje škole Zajon Vilijemson je beležio 36.4 poena, 11.4 skokova i 3.5 asistencija. Usledila je selidba u kampus Djuka, koji je postao prva škola u istoriji kojoj je pošlo za rumom da regrutuje tri najbolje rangirana prospekta u jednoj generaciji. Pored zvezde ove priče, među Blu Devilse su još stigli Ar Džej Beret i Kameron Rediš. Djuku to nije pomoglo da se domogne titule. U finalu istočnog regiona Mičigen Stejt je slavio sa 68:67.

Tokom svoje jedine sezone na koledžu krilni košarkaš je beležio 22.6 poena, 8.9 skokova, 2.1 ukradenih lopti i 1.8 blokada. Iz igre je šutirao sa 68 odsto uspešnosti, ralizacija šuta za tri poena mu je bila 33.8 odsto, dok je sa linije za slobodna bacanja bio precizan u 68 odsto slučajeva. Uprkos tome što njegov tim nije stigao do Fajnal fora, pokupio je gotovo sve nagrade vredne pažnje za najboljeg igrača u koledž košarci.

Ono što je zaludelo sve u NBA ligi kada je Zajon u pitanju to su njegove fizičke predispozicije. U kombinaciji sa dobrom radnom etikom i visokom košarkaškom inteligencijom stvoreni su uslovi za razvoj superstara. Na to bi trebalo dodati da se radi o levorukom igraču. Međutim, postoji nekoliko nedoumica i sumnji na tom putu. Da li će Zajon u najboljoj ligi na svetu igrati na poziiji krila ili krilnog centra, da li će njegova kolena izdržati napore koje iziskuje NBA sa tolikom masom i da li, pored zakucavanja, može ostale elemente svoje ofanzivne igre da dovede na vrhunski nivo?

Zajon je, fizički, čudo prirode i igrač koji se ne propušta kada imate pravo da birate sa prve pozicije. Tu sreću da ga angažuju su dobili Pelikansi, što će im doneti veliki broj novih fanova u godinama koje dolaze.


2. JA MORANT PG (19, 191, Murray State)

Ekipa Memfisa je krenula u rebilding i gotovo je izvesno da je sledeći korak trejd Majka Konlija. Pre toga, kako sada stvari stoje, Grizlisi će sa druge pozicije na Draftu da izaberu Temetrijusa Džamela Morenta, odnosno Dža Morenta. sofmora sa Mari Stejta. On bi u paru sa Džerenom Džeksonom Džuniorom bio dobra osnova za novi početak franšize iz Tenesija.

Za razliku od većine NBA košarkaša, Morent dolazi iz stabilne porodice za koju je izuzetno vezan. Njegov otac Ti Morent je igrao profesionalno nakon studija, ali nije uspeo da izbori mesto u rosteru NBA ekipe. Uz to, čim je saznao da mu je supruga trudna povukao se i otvorio berbernicu. Ono što je zanimljivo je to da je Morent senior tokom srednje škole igrao zajedno sa Rejom Alenom. Na to ćemo da se vratimo nešto kasnije.

Dža Morent je rođen u Delzelu u Južnoj Karolini, gradiću koji ima manje od 2.500 stanovnika. Naravno, ljubav prema košarci mu je usadio otac, koji mu je i danas mentor. Prema sopstvenom priznanju, Ti nije bio stoprocentno fokusiran na igrački uspeh tokom svog sazrevanja, pa je iz iskustva znao kako bi trebalo da usmerava sina. Nije mu dozvolio da pravi greške koje je on pravio i 20. juna 2019. godine će sve to da dođe na naplatu.

Pored treninga, da bi Morent stigao do NBA lige bilo je potrebno mnogo više od toga - dar za košarku i sreća. Posebno ovo drugo. Mladi plejmejker nije bio na radaru velikih škola sve do 2016. godine, kada ga je slučajno otkrio Džejms Kejn, asistent u stručnom štabu Mari Stejta. On je u julu 2016. posetio jedan od kampova u Južnoj Karolini, gde je lovio talente za tim Rejsersa. U pauzi između dve utakmice krenuo je da jede i na pomoćnom terenu video Morenta kako igra basket "tri na tri". Bio je začuđen što ga nema na glavnoj pozornici. Pozvao je prvog trenera Meta Mekmehona i samo mesec dana kasnije mladi plejmejker se obećao Mari Stejtu.
Lična karta Ime i prezime: Temetrijus Džamel Morent Datum i mesto rođenja: 10. avgust 1999. (Delzel, Saut Karolajna) Visina: 191 centimetara Pozicija: Plejmejker Koledž: Mari Stejt (2017-2019)
Do trenutka kada ga je "pronašao" Džejms Kejn talentovani košarkaš je imao samo tri ponude izuzetno loših koledža, a nakon toga se čak 13 škola zainteresovalo za njegove usluge. Da se razumemo, Mari Stejt nije program iz snova za mlade igrače. s obzirom da je kroz istoriju izbacio samo osam igrača koji su izabrani na Draftu. Ipak, Morent nije bio u prilici mnogo da bira. Uzeo je ono što mu je ponuđeno i nastavio je da radi kako bi stigao do svojih snova.

"Tokom svoje dugogodišnje karijere nisam video boljeg i većeg radnika od Morenta", rekao je Dvejn Edvards, jedan od trenera u srednjoj školi Krestvud koju je Dža pohađao.

"On bi odradio trening sa mnom, a onda bi otišao kući da radi sa ocem. Nekada nisam mogao da postignem da otvaram dvoranu koliko je on želeo da radi", dodao je Edvards, trener koji je bio mentor Morentovom ocu i reju Alenu tokom srednjoškolskih dana.

Morent je u srednju školu stigao sa 175 centimetara i sve do seniorske sezone nije mogao da zakuca. Za četiri godine je porastao 15 centimetara, oborio nekoliko rekorda i krenuo put Kentakija.

"Svi roditelji žele da im deca igraju za najbolje košarkaške programe. Ali, ono što sam ja shvatio je da ne bi trebalo juriti želje, već ići tamo gde te zovu", rekao je o procesu regrutovanja njegovog sina Ti Morent.

U prvoj sezoni na koledžu Morent se potpuno podredio timu, čije su udarne igle bili seniori Džonatan Stark i Terel Miler. Startovao je na svim utakmicama koje je odigrao, a bilo ih je 32. Na terenu je provodio 34 minuta sa učinkom od 12.7 poena, 6.5 skokova i 6.3 asistencija. Iz igre je šutirao sa 45.9 odsto uspešnosti, a iza linije za tri poena je bio precizan u 30.7 odsto slučajeva. Zabeležio je i jedan tripl-dabl učinak, drugi u istoriji ovog programa. Mari Stejt je uspeo da se plasira na NCAA turnir, ali je već na startu ubedljivo poražen od Vičite Stejt sa 85:68.

Transformacija koju je Morent napravio između dve sezone je retko kada viđena u koledž košarci. On je kao sofmor beležio 24.5 poena, 10 asistencija, 5.7 skokova i 1.8 ukradenih lopti, uz bolje procente šuta iz igre (49.9%) i za tri poena (36.3%). Nastupio je na 33 utakmice, prosečno je igrao 36.6 minuta, postao je prvi igrač u istoriji škole koji je ostvario više od jednog tripl-dabl učinka, tek osmi igrač u istoriji NCAA košarke koji je na Turniru upisao tripl-dabl, igrač sa najviše poena u istoriji Rejsersa u jednoj sezoni i prvi igrač u istoriji koledž košarke koji je na nivou jedne sezone beležio više od 20 poena i 10 asistencija u proseku. On je svoju misiju završio u drugoj rundi Turnira ubedljivim porazom od Floride Stejt rezultatom 90:62.

Svojom igrom Dža Morent neodoljivo podseća na Rasela Vestbruka. Reč je o igraču koji izuzetno barata loptom i ima sjajne fizičke predispozicije. Nešto sporiji izbačaj prilikom šuta bi mogao da mu pravi problem u NBA ligi, ali ne postoji mana koju mladi plejmejker, kao dokazani radnik, ne bi mogao da ispravi. Za početak, Morent bi trebalo da se pozabavi svojom masom, jer trenutno ima samo 79 kilograma.

Na Draftu koji sledi Morent će biti prvi igrač posle 2013. godine koji nije frešmen a koji će biti izabran sa jedne od prve tri pozicije.


3. RJ BARRETT SG (19, 201, Duke)

Odbio je da ode na treninge za ekipu Memfisa. Jedini tim u kome želi da igra, imajući u vidu redosled biranja na Draftu, je Njujork. Ukoliko ne bude bilo velikih iznenađenja kada su izbori Pelikansa i Grizlisa u pitanju, gotovo je izvesno da ćemo Ar Džeja Bereta od naredne sezone gledati u dresu Niksa.

Levoruki košarkaš dolazi sa Djuka, gde je u svojoj jedinoj sezoni beležio 22.6 poena, 7.6 skokova i 4.3 asistencija. Voli da igra sa loptom, dobro razume igru, čini saigrače boljima i još uvek nema jasno definisanu poziciju. Od ranog detinjstva je igrao kao plejmejker, što ga čini jako veštim sa loptom, ali mu građa i telo dozvoljavaju da pokriva pozicije beka i niskog krila. Procena je da će Beret u NBA ligi da igra kao "dvojka", ali da bi dosegao Ol star nivo potrebno je da značajno unapredi svoj šut iza linije za tri poena i sa linije za slobodna bacanja. U prethodnoj sezoni mladi košarkaš je u dresu Blu Devilsa pogađao samo 30.8 šuteva za tri poena, dok je penale realizovao sa samo 66.5 odsto uspešnosti.
Lična karta Ime i prezime: Roven Aleksander Beret Džunior Datum i mesto rođenja: 14. jun 2000. (Toronto, Ontario) Visina: 201 centimetara Pozicija: Bek Koledž: Djuk (2018/19)
Ar Džej Beret je sin Rovena Bereta, nekadašnjeg reprezentativca Kanade i sadašnjeg potpredsednika Košarkaškog saveza ove zemlje. Stariji Beret je veći deo svoje karijere proveo u Izraelu i Francuskoj, pa se njegov sin dosta selio. Tokom svog odrastanja Ar Džej Beret se bavio još fudbalom, trčanjem na 100 metara i skokom u vis. Ljubav prema atletici je nasledio od majke Keše Duhejni, koja je se na Univezitetu Sent Džon's bavila sprinterskim disciplinama. Ipak, mnogo uspešnija od nje bila je njena rođena sestra Dalija Duhejni. Dalija je sa štafetom Jamajke osvojila zlatnu medalju u diciplini četri puta 100 metara na Svetskom prvenstvu 1991. godine, a nastupila je i na Olimpijskim igrama godinu dana kasnije. Pored majke, korene sa Jamajke vuče i njegov otac.

Junak naše priče se u potpunosti posvetio košarci sa 12 godina, a mnogo toga je naučio tokom treninga sa Stivom Nešom, očevim kumom. Prošao je kroz mlađe kategorije klubova za koje mu je nastupao otac, da bi veliku pažnju javnosti skrenuo na sebe 2017. godine, kada je U19 reprezentaciju Kanade vodio do zlatne medalje sa samo 17 godina. Turnir je završio kao MVP i najbolji strelac. Na sedam mečeva je prosečno beležio 21.6 poena, 8.3 skokova, 4.6 asistencija i 1.7 ukradenih lopti, a posebno impresivan je bio u polufinalu kada je Sjedinjenim Američkim Državama isporučio 38 poena (10/18 za dva, 2/6 za tri, 12/15 za jedan), 13 skokova i pet asistencija.

Prvu godinu srednje škole Beret je završio u Kanadi, a potom se prebacio na Montverde Akademiju, gde su mu društvo u poslednjoj godini pravili Balša Koprivica i Filip Petrušev. Pokupio je gotovo sve nagrade za najboljeg igrača u zemlji i bio je želja gotovo svih košarkaških programa. U uži izbor su ušli Arizona, Oregon, Kentaki, Mičigen i Djuk, koji je na kraju izabrao.

Za one koji nisu pratili Beretovu karijeru do sada, njegova igra je najsličnija onome što u najboljoj ligi na svetu prikazuje Demar Derozan. Ukoliko u svoj ofanzivni repertoar uspe da uvrsti dalekometnu paljbu samo nebo je granica za ovog košarkaša.


4. DARIUS GARLAND PG (19, 188, Venderbilt)

I dok oko prva tri pika na Draftu gotovo da nema dilema, sve posla toga je pod znakom pitanja, a trejd između Pelikansa i Lejkersa je dodatno zakomplikovao stvari. Pravo da bira sa četvrte pozicije ima Nju Orleans, kome pored Lonza Bola i Džrua Holideja nije potreban još jedan plejmejker. Da li će trejdovati prava na četvrtog pika, da li će birati igrača na deficitarnim pozicijama ili će izabrati najbolje što je u ponudi i potom tražiti partnera za razmenu?

Derijus Garlend je plejmejker koji u NBA ligu stiže nakon samo jedne sezone na Venderbiltu, gde je beležio 16.2 poena, 3.8 skokova i 2.6 asistencija. Iz igre je šutirao sa 53.7 odsto uspešnosti, a iza linije za tri poena je bio precizan u 47.8 odsto slučajeva. Ali, ono što stavlja veliki znak pitanja pored njegovog imena je da li su pomenute brojke relevantne, s obzirom da je zbog povrede kolena leve noge odigrao samo pet utakmica tokom sezone. Nakon uspešne operacije meniskusa mladi plejmejker se pripremao za Draft, ali je izbegao učešće na Draft Kombajnu jer ima obećanje jednog od timova koji se nalaze u Lutriji da će da ga izabere.
Lična karta Ime i prezime: Derijus Garlend Datum i mesto rođenja: 26. januar 2000. (Geri, Indijana) Visina: 188 centimetara Pozicija: Plejmejker Koledž: Venderbilt (2018/19)
Nadolazeća zvezda NBA lige je odrasla u velikoj porodici, koja je zbog njegovog bavljenja košarkom često morala da se seli. Derijus Gerlend je rođen u Geriju, gradu od 80.000 stanovnika u Indijani. I jedan i drugi deda su mu bili vojnici, pa discipline u njegovom vaspitavanju nije nedostajalo. Košarkom ga je zarazio otac, Vinston Garlend, koji je sedam od osam profesionalnih sezona proveo u NBA ligi. Stariji Garlend je bio 40. pik na Draftu 1987. godine. Igrao je na poziciji plejmejkera, a u najboljoj ligi na svetu je branio boje Golden Stejta (1987-1990), Los Anđeles Klipersa (1990/91), Denvera (1991/92), Hjustona (1992/93) i Minesote (1994/95). Jednu sezonu je proveo i u Evropi, u ekipi Benetona (1993/94). Vinston Garlend je nastupio na 511 NBA utakmica, na 315 kao starter, a prosečno je beležio 9.4 poena, 4.7 asistencija, 2.8 skokova i 1.3 ukradenih lopti.

"Stavio mi je košarkašku loptu u ruke čim sam izašao iz majke", u šali je Derijus rekao o svom ocu.

"On je imao veliki uticaj na moj razvoj. Dao mi je mnogo korisnih saveta, koje može da pruži samo neko ko je kroz to prošao. Izgradili smo sjajan odnos, uvek je tu za mene i uvek me podržava", istakao je mladi plejmejker.

U mestu i okolini u kojoj je živeo Derijus je uvek igrao protiv starije dece, jer u svom uzrastu nije imao konkurenciju. Međutim, kada je imao 11 godina došao je trenutak kada je morao dalje i porodica je donela tešku odluku da ga prati i da mnogo toga stavi na kocku.

"Moja majka je bila oduševljena činjenicom da ćemo da se preselimo u Tenesi, jer je ona bila tu. Razgovarali smo u krugu porodice i vrlo brzo smo bili u avionu. Bio je to veliki korak za sve nas", ističe Vinston Garlend.

Mlađani Garlend je upisao Brentvud Akademiju, srednju školu u Brentvudu. Između druge i treće godine je porastao 6.5 centimetara, a partije koje je pružao kao senior kvalifikovale su ga kao jednog od najbolje rangiranih plejmejkera u klasi 2018. U svojoj poslednjoj godini srednje škole beležio je 27.6 poena, pet skokova, 4.3 asistencija i 1.7 ukradenih lopti. Svoju ekipu je vodio do četiri vezane titule u državi i tri puta je biran za najboljeg igrača u Tenesiju, što je pre njega pošlo za rukom samo Brendanu Rajtu.

Usledio je proces regrutovanja, a u uži izbor mladog košarkaša su ušli Indijana, Kentaki, UCLA i Venderbilt. Na iznenađenje mnogih, odlučio je dao ostane kod kuće i da postane najbolje rangirani srednjoškolac ikada koji se obavezao Komodorsima. Nažalost, povreda meniskusa ga je omela da ostavi dublji trag u Nešvilu.

Garlend i čitava njegova porodica su veliki fanovi Kobija Brajanta, ali igrački on podseća na Kajrija Irvinga. Odlikuje ga sjajna kontrola lopte, brzina i dobar šut, a sve sumnje oko njegovog uspeha u NBA ligi, ako se zanemare "dečije bolesti", su vezane za njegovo telo. Garlend je visok 188 centimetara, a težak je samo 79 kilograma. Ukoliko bude uspeo svoje telo da dovede na nivo koji zahteva NBA liga i da pri tome ne izgubi ono što ga trenutno izdvaja od konkurencije moguće je da ćemo za pet godina da pričamo o tome kako je Derijus Garlend bio "krađa Drafta" 2019. godine.


5. JARRETT CULVER SG (20, 201, Texas Tech)

U životnoj priči ovog momka ima materijala za dobar holivudski film. Sin sveštenika, uvek ispod radara, a onda je koledž iz svog grada odveo do najvećeg uspeha u istoriji. Taj film ne bi imao srećan kraj, jer je Džeret Kalver odigrao veoma loše na Fajnal foru i tako pokvario sjajan utisak koji je ostavio tokom svoje sofmor sezone, a nema sumnje da se taj "nestanak" sa terena odrazio i na utiske koji su napisani u beležnicama skauta iz NBA lige.

Džeret Kalver je rođen u Laboku, gradu od 300.000 stanovnika u Teksasu. Majka Ređina je direktor lokalne kancelarije organizacije "Hed Start", koja se trudi da omogući bolju perspektivu deci čija je egzistencija ugrožena. Otac Hijavata Kalver Džunior je sveštenik, pa je čitava porodica u velikoj meri okrenuta ka veri. Nedeljni odlazak u crkvu i potom zajednički ručak su deo rutine za ovu porodicu.

Rano detinjstvo mladog košarkaša je obeležilo bavljenje američkim fudbalom i fudbalom, a za košarku se opredelio kada je krenuo u "midl skul" (11 godina). Kalver nije jedan od onih momaka o kojima se pisalo i pričalo od najranijeg detinjstva. On je svoj put do NBA lige gradio tiho, ispod radara. Iz srednje škole je izašao kao prospekt čiji je talenat označen sa tri od pet mogućih zvezdica, a između nekoliko ponuda iz prve divizije odlučio se za Teksas Tek - odlučio je da ostane u Laboku i, ispostaviće se, da ispiše istoriju.
Lična karta Ime i prezime: Džeret Kalver Datum i mesto rođenja: 20. februar 1999. (Labok, Teksas) Visina: 201 centimetara Pozicija: Bek Koledž: Teksas Tek (2017-2019)
Tokom svoje prve sezone u NCAA košarci nastupio je na 37 utakmica, od čega na 20 kao starter, a beležio je 11.2 poena, 4.8 skokova, 1.8 asistencija i 1.1 ukradenih lopti. Izborio se za svoje mesto i ulogu u timu, a Red Rejdersi su 2018. godine napravili najveći uspeh u istoriji plasiravši se u "Elit Ejt" fazu. U finalu Istočnog regiona ih je zaustavila Vilanova, koja je kasnije stigla do titule. Kalver je na tom meču upisao 11 poena za 26 minuta, uz lošu realizaciju šuta iz igre (3/6 za dva, 1/7 za tri).

Kinan Evans i Zair Smit su napustili Teksas Tek, a Džeret Kalver je u svojoj drugoj sezoni dobio ulogu lidera. Da li su uticaj na njegovu igru imale molitve koje je vodio njegov otac, a pratio čitav tim pred svaku domaću utakmicu nije mnogo važno. Tek, Kalver je startovao na svih 38 utakmica i prosečno je beležio 18.5 poena, 6.4 skokova, 3.7 asistencija i 1.4 ukradenih lopti. Red Rajdersi su se po prvi put u svojoj istoriji našli na Fajnal foru. Lokalni momak i veliki uspeh ovog programa sami po sebi čine priču koja će ostati da se prepričava u Teksasu, dok će loš učinak junaka naše priče u Mineapolisu biti zaboravljen.

Teksas Tek je u polufinalu savladao Mičigen Stejt sa 61:51, uprkos lošem izdanju prve zvezde tima. Kalver je na ovoj utakmici ubacio samo 10 poena (3/12FG, 3/6FT), uz pet skokova i dve asistencije. Kada se očekivalo da se iskupi u finalu on je bio još lošiji. Virdžinija je slavila posle produžetka sa 85:77, a Kalver je susret okončao sa 15 poena, devet skokova, pet asistencija, dve ukradene lopte i jednom blokadom, uz realizaciju šuta iz igre 5/22! U poslednjem posedu u regularnom toku utakmice imao je dve šanse da postane heroj. Prvo je promašio šut za tri poena, da bi nakon toga iz teške situacije iz skraćenog kornera bio izblokiran.

Džeret Kalver je jedan od igrača koji imaju najviše poena u rukama među nadolazećim zvezdama. Međutim, iako građa njegovog tela ispunjava standarde NBA lige, nedostatak brzine i eksplozivnosti dovode u pitanje budućnost u najboljoj ligi na svetu. Ponovo protiv svih opklada? Navikao je. Klivlend bi sa pete pozicije mogao da bira igrača na spoljnim pozicijama i sigurno je da će Kalver biti u užem izboru kandidata. Ako im se putevi poklope tim iz Ohaja bi mogao da dobije svog Pola Pirsa.


6. COBY WHITE PG/SG (19, 196, North Carolina)

Ekipe koje će na narednom Draftu juriti plejmejkera, a među njima je sigurno Finiks, trebalo bi da obrate pažnju na Kobija Vajta. Momak koji nosi tugu u očima nije, kako bi to Amerikanci rekli, "natural playmaker". On je igrač koji prvo gleda koš, ali ima dobar pregled igre, razume je i njegov prostor za napredak je jedan od najvećih među igračima koji će se naći na Draftu.

Kobi Vajt igra sa dosta energije na obe strane terena. Najveći problem mu je što još uvek nije naučio da povuče ručnu. U napadu to dovodi do velikog broja izgubljenih lopti i loše selekcije šuta, dok u odbrani rizik sa sečenjem lopti rivalima otvara višak i lake poene. Međutim, za tim koji je spreman da ga čeka da preleži "dečije bolesti" to nisu problemi sa kojima ne može da se nosi. Sa 196 centimetara visine i dobrim korišćenjem tela prilikom napadanja koša Kobi Vajt je idealan plejmejker za trenutne standarde u NBA ligi. Radi se o dobrom šuteru, sa loptom i bez nje, ali bi i taj segment igre mogao da unapredi.

Svima koji bar malo prate stanje u koledž košarci je jasno da na Nort Karolajnu ne ide bilo ko. Vajt jeste bio među najtalentovanijim srednjoškolcima, ali njegov dolazak na Čapel Hil nije izazvao toliko uzbuđenja među fanovima Tar Hilsa koliko dolazak Nasira Litla, uprkos tome što je mladi plejmejker rođen i odrastao u Severnoj Karolini. Međutim, tokom sezone Vajt se izborio za svoje mesto i poštovanje, što dodatno dobija na težini ako se uzme u obzir da je uporedo sa tim vodio bitku u svojoj glavi.

"Nadam se da će saigrači moći da me razumeju i da mi oproste", napisao je Vajt u izuzetno emotivnoj ispovesti za "The Players Tribune" uoči Drafta.
Lična karta Ime i prezime: Alek Džejkobi Vajt Datum i mesto rođenja: 16. februar 2000. (Goldsboro, Nort Karolajna) Visina: 196 centimetara Pozicija: Plejmejker / Bek Koledž: Nort Karolajna (2018/19)
Tokom leta 2017. godine, tačnije 15. avgusta, karcinom jetre mu je porazio oca, što je potpuno promenilo Kobijev život.

"Čitavog života sam učen da verujem u Boga i u to da on može sve da uradi. I onda mi on odvede oca. Bio sam ljut, besan... Zašto? Imao sam samo 17 godina, otac mi je bio potreban više nego ikada! Nisam bio ljut na bolest, već na Boga. On je taj koji može da uradi šta želi."

Donald Vajt je igrao košarku na Nort Karolajni Central, da bi se nakon toga zaposlio u fabrici koja se nalazila u blizini Goldsboroa, gradu od 35.000 stanovnika u kome je porodica bila smeštena. Prema rečima njegovog sina, bio je veseo čovek koji je voleo svoju decu i za razliku od većine očeva nije se libio da tu ljubav pokaže.

"Poljubio bi me u obraz na sred ulice. Stalno mi je govorio da me voli. Međutim, to nisu bile samo reči. Često je radio treću smenu i dolazio je kući umoran. Ali, kada bi čuo zvuk lopte odmah bi ustajao iz kreveta i izlazio napolje da zajedno treniramo. Pričao mi je priče o tome kako je zakucavao, kako je stavljao na poster neke igrače, a jednom prilikom je sebi bacio loptu od table i onda zakucao. Rekao mi je da je tada sudiji ispala pištaljka iz usta koliko je bio oduševljen njegovim potezom. Ne znam šta je od svega toga bilo istina, ali u tom trenutku je bilo dovoljno da on postane moj heroj i da me zarazi košarkom", evocirao je uspomene Vajt i nastavio:

"Kada sam malo porastao i kada su drugari počeli da mi dolaze u kuću on je sedeo i pričao sa njima, kasnije se čuo sa njima telefonom, pričali su, šalili se. Sve mi je to bilo neverovatno."

Otac mladog plejmejkera je bio čovek koji se borio za svoju porodicu, radio je naporno i nikada se nije žalio.

"Bio sam u drugoj godini srednje škole kada sam počeo da dobijam publicitet i kada su skauti počeli da me saleću. Tada je počelo nešto čudno da se događa. Otac bi me s vremena na vreme izdvojio na stranu i rekao mi da on neće biti još dugo živ, te da bi trebalo da se brinem o majci. Pričao mi je kako bi voleo da me vidi kako igram na koledžu, ali da zna da ću da budem dobar čak i ako on to ne doživi. Ja sam bio u fazonu šta mi pričaš te gluposti. Ali, nije prestajao. Tokom treninga, ručka, gledanja TV-a... Samo bi počeo da ponavlja tu priču."

To je na mladog Kobija izvršilo veliki uticaj na nekoliko nivoa, a najveći prilikom izbora koledža. Sa ocem je posetio Čapel Hil, a trener Roj Vilijams je ostavio jak utisak na obojicu. Nakon nekoliko dana se obavezao Tar Hilsima.

"Očeve reči su mi stalno prolazile kroz glavu. Čapel Hil nam je bio blizu i odlučio sam da upišem taj koledž jer bih mogao brzo da stignem kući ukoliko se stvarno nešto dogodi. Otac je bio oduševljen, sećam se da nekoliko dana nije skidao osmeh sa lica."

Nije prošlo mnogo vremena nakon toga kada je Donaldu Vajtu dijagnostikovan karcinom jetre. Operisan je i delovalo je da će biti bolje, ali nije...

"Mama me pozvala u sobu i počela da priča nešto nepovezano dok je tata bio u dvorištu. Unervozio sam se i rekao joj da mi kaže šta se dešava. Karcinom se nije povukao... Od besa sam udarao zid. Tata je mogao da me čuje i ušao je u kuću... Ja sam izašao napolje, seo na travu i počeo da plačem. Ne bih poželeo nikome da mu se to dogodi. Otac mi je bio sve na svetu, a onda sam ga gledao kako se gasi. Kada je bolest došla u završnu fazu nije mogao da me prepozna."

Smrt oca ga je zatekla na aerodromu, kada je krenuo na kamp u Los Anđeles. O tome ga je izvestila majka, Bonita Vajt.

"Rekla mi je da je tata preminuo. Odmah sam počeo da plačem i nisam prestajao dok me je brat vozio kući. Kada sam stigao još je bio tu. Mama mi je kasnije rekla da se od mojih suza napravila bara u sobi. Kada izgubite onoga koga volite sve se promeni u životu. Velike stvari, srednje, male... Nikada više ništa nije isto. Vreme učini da bude lakše, ali bol nikada ne prestaje", istakao je Vajt, čiji biceps desne ruke krasi tetovaža na kojoj piše FMF (For My Father) i datum očeve smrti.

Tokom jedine sezone na koledžu Vajt je igrao dobro. Beležio je 16.1 poena, 4.1 asistencija, 3.5 skokova i 1.1 ukradenih lopti. Šalio se, družio sa saigračima, ali je često imao "crne minute" tokom kojih se povlačio u sebe.

"Do mene su dolazili komentari saigrača, ali nisam smogao snage da im se otvorim. Rekao bih im da je sve ok. Pobeđivali smo, ubacivao sam dosta poena, pogađao za pobedu... I umesto da budem srećan ja bih otišao u sobu i počeo da plačem. Dao bih sve za još jedan sekund sa ocem i za jedan njegov poljubac. Za mene će Draft biti najlepši i, posle očeve smrti, najtužniji dan u životu. Kada budu pročitali moje ime razmišljaću o njemu, o tome kako bi mi prvo rekao da me voli i da je ponosan na mene. Nakon toga bismo obojica bili presrećni."

Tim koji bude draftovao Kobija Vajta dobiće posebnog momka, za koga će morati da pokaže strpljenje i razumevanje. Sve što se dogodilo je ostavio u prošlosti. Prevazišao je ljutnju prema Bogu, u čemu su mu mnogo pomogle majka i sestra, pa je sada fokusiran na košarku i profesionalnu karijeru koja je pred njim. To što je oborio rekord Majka Džordana kada je broj poena jednog frešmena na Nort Karolajni u pitanju je lepa najava za ono što dolazi.


7. DE'ANDRE HUNTER SF (21, 201, Virginia)

Ukoliko ga preskoči ekipa Klivlenda sa pete pozicije, postoji velika verovatnoća da Di'Andre Hanter završi u Čikagu kao sedmi pik. Radi se o igraču koji verovatno nikada neće postati lider ekipe, ali i o igraču koji igra dobro na obe strane terena i igraču koji timu koji ga bude izabrao može odmah da pruži konkretne stvari. Poređenja sa Kavaijem Lenardom su možda preterana, ali daju sliku o tome šta Hanter donosi na teren.

Hanter je rođen u Filadelfiji, gde se o njegovom ocu Eronu još uvek priča kao o jednom od najboljih srednjoškolaca ikada. Nažalost, on je preminuo kada je Di'Andre imao samo sedam godina, a očevu figuru je preuzeo 11 godina stariji brat koji se takođe zove Eron. Pored toga, ima još dve sestre, a majka Prisila se prilično namučila da ih sve izvede na pravi put.
Lična karta Ime i prezime: Di'Andre Džejms Hanter Datum i mesto rođenja: 2. decembar 1997. (Filadelfija, Pensilvanija) Visina: 201 centimetar Pozicija: Krilo Koledž: Virdžinija (2017-2019)
Tokom srednje škole mladi košarkaš je igrao dobro, ali nije bio uvršten među najtalentovanije u svojoj generaciji. Prosek od 23.5 poena, 9.8 skokova, tri asistencije i 2.5 blokada su bili dovoljni za 14. mesto među krilnim košarkašima. Tri koledža koja je izdvojio kao uži izbor za nastavak karijere su bila: NC Stejt, Notr Dejm i Virdžinija. Razliku je napravio razgovor u četiri oka sa Tonijem Benetom, trenerom Kavalirsa.

"Rekao sam mu da bi većina igrača ubila za talenat koji on ima. U njemu sam video ono što sam svojevremeno video u Malkolmu Brogdonu. On može da brani pozicije od "jedan" do "četiri". NBA liga ide u tom smeru da ako ne igraš odbranu ne možeš da igraš uopšte i to sam mu predočio", rekao je Benet.

Veći deo prve sezone Hanter je proveo na rehabilitaciji zbog povrede šake, pa je ona imala "redshirt" status. Naredne godine je igrao 20 minuta po meču i ulazio je sa klup. Indikacija da odnosi sa trenerom nisu kako bi trebalo da budu bio je status njegovog brata na Fejsbuku, gde je napisao:

"Sve što želim od Deda Mraza je da moj brat napusti Virdžiniju."

Di'Andre nije odustao, pa je u svojoj sofmor sezoni beležio 15.2 poena, 5.1 skokova i dve asistencije, uz 43.8 odsto realizacije šuta za tri poena. Bio je starter na svih 38 utakmica, a Virdžinija je stigla do titule. Prema izboru trenera, Hanter je proglašen za najboljeg defanzivca u koledž košarci. To ga je dovelo do odluke da preskoči poslednje dve godine školovanja i izađe na Draft.


8. CAM REDDISH SF (19, 203, Duke)

Godinu dana provedenih na Djuku je nanelo veliku štetu Kemu Redišu, krilnom košarkašu koji je tokom procesa regrutovanja u beležnicama velikog broja skauta bio ispred Zajona Vilijemsona. Sa visinom od 203 centimetra, rasponom ruku od 216, sposobnostima da kreira za sebe i za druge, da šutira sa distance i da brani nekoliko pozicija na terenu čine Rediša prototipom Ol star košarkaša u najavi. Međutim, sitne povrede i konkurencija u vidu Vilijemsona i Bereta su učinili da ne zablista u dresu Blu Devilsa.

Rediš je svoju jedinu sezonu u koledž košarci završio sa prosekom od 13.5 poena, 3.7 skokova, 1.9 asistencija i 1.6 ukradenih lopti. Ono što više brine je samo 35.6 odsto realizacije šuta iz igre. Od gotovo sigurnog izbora sa jedne od prve tri pozicije do dovođenja u pitanje za izbor u lutriji je put koji je Rediš prešao za manje od godinu dana.
Lična karta Ime i prezime: Kameron Elajdža Rediš Datum i mesto rođenja: 1. septembar 1999. (Noristaun, Pensilvanija) Visina: 203 centimetra Pozicija: Krilo Koledž: Djuk (2018/19)
Talenat zbog koga je proglašen za jednog od najboljih igrača u srednjoj školi nije mogao da ispari. Ono što je dobra stvar za one timove koji bi voleli da vide Rediša u svojim redovima je to da u njegovoj igri praktično ne postoje fizička ograničenja i da je jedan od igrača sa najviše prostora za napredak. Voli da trenira i brzo usvaja, a razlog nešto lošijih igara na Djuku, pored sitnih povreda, može da bude i taj što je uvek spreman da se podredi timu. Na terenu radi ono što se od njega traži.

"Ne vidim sebe kao krilo. Stavljaju me na tu poziciju samo zbog visine. Volim kada imam loptu u rukama i kada od mene zavisi ishod napada", istakao je Rediš u jednoj od svojih izjava.

Sa osme pozicije na Draftu će birati ekipa Atlante, kojoj nedostaje potencijalni superstar. Veliki broj veština koje posuduje, dobre fizičke predispozicije, radna etika i loša izdanja u koledž košarci Rediša čine jednom od najvećih misterija na predstojećem Draftu. Da li će da završi kao Devin Buker ili kao Ben Meklemor je pitanje na koje ćemo odgovor morati da sačekamo nekoliko godina.


9. JAXSON HAYES C (19, 211, Texas)

Za razliku od većine mladih igrača, Džekson Hejs je ljubav prema košarci nasledio od majke Kristi. Ona je imala zapaženu srednjoškolsku i koledž karijeru, a nakon toga se posvetila trenerskom poslu. Otac Džonatan je proveo 12 sezona u NFL-u, gde sada radi kao trener u stručnom štabu Sinsinatija.
Lična karta Ime i prezime: Džekson Rid Hejs Datum i mesto rođenja: 23. maj 2000. (Norman, Oklahoma) Visina: 211 centimetara Pozicija: Centar Koledž: Teksas (2018/19)
Hejs ulazi u NBA ligu nakon samo jedne godine na Univerzitetu Teksas, gde je na 32 utakmice, od čega 21 kao starter, beležio 10 poena, pet skokova i 2.2 blokada. Reč je o modernom centru, koji ne troši mnogo lopti, dobro trči, štiti obruč i odlično izvodi slobodna bacanja. Ukoliko nastavi dobro da radi Hejs bi u narednih nekoliko sezona mogao da postane starter u nekoj od NBA ekipa, ali trenutno ne može da pruži mnogo. Sa masom ispod 100 kilograma njegovo telo nije spremno za borbu sa centrima u najboljoj ligi na svetu, a to su, osim zakucavanja, nedefinisana ofanzivna oružja.

Uporedo sa košarkom, Hejs je do kraja juniorske godine u srednjoj školi igrao i američki fudbal na poziciji risivera. Međutim, tokom poslednje dve godine u srednjoj školi je naglo porastao, gotovo 30 centimetara, pa je odlučio da se posveti samo igri pod obručima.

Malo je onih koji znaju u kom smeru će da krene franšiza Vašingtona. Jedno je sigurno, neće imati tim za velika dela, pa bi razmišljanje na duže staze bilo logično rešenje. Džekson Hejs bi se savršeno uklopio u tu priču, pa ne bi trebalo da iznenadi ukoliko bude izabran sa devete pozicije. Naravno, pod uslovom da bude dostupan.


10. SEKOU DOUMBOUYA SF (18, 206, Limoges)

Od igrača koji nisu pohađali američke koledže najviše pažnje pred Draft koji sledi je privukao Seku Dumboja. On će ujedno biti i jedan od najmlađih igrača koji će se pojaviti na Draftu, s obzirom da je rođen krajem 2000. godine.

Dumboja je rođen u Konakriju, prestonici Gvineje. Imao je samo godinu dana kada se njegova majka sa svoje četvoro dece preselila u Francusku, dok je Dumbojin otac, vojno lice, ostao u domovini. Uslovi u kojima je odrastao nisu bili sjajni, ali ga je ljubav prema fudbalu sklonila sa ulice. Igrao je na poziciji napadača. Međutim, već u ranom detinjstvu je postalo jasno da u tom spotu nema perspektivu zbog svoje visine.
Lična karta Ime i prezime: Seku Omar Dumboja Datum i mesto rođenja: 23. decembar 2000. (Konakri, Gvineja) Visina: 206 centimetara Pozicija: Krilo Koledž: -
Krilni košarkaš se sa košarkom prvi put susreo kada je imao 12 godina. Počeo je da igra basket sa drugarima na ulici. Sa 13 je već imao 202 centimetra, a već sa 14 je postao član INSEP-a. Sa samo 15 godina Dumboja je potpisao prvi profesionalni ugovor i to sa ekipom Poatjea, koja je u to vreme nastupala u Drugoj ligi. Dobio je dosta prostora za igru i dobro ga je iskoristio, pa je tokom prethodnog leta potpisao ugovor sa Limožom. Na 29 mečeva u LNB ligi je beležio 7.7 poena i 3.2 skokova.

Za nacionalni tim Francuske je debitovao na Evropskom prvenstvu za igrače do 18. godina 2016. u Turskoj. Zajedno sa Frenkom Nilkinom, kao najmlađi igrač Turnira, je predvodio Trikolore do zlatne medalje sa 17.8 poena, sedam skokova, 1.3 ukradenih lopti 1.2 blokada. Izabran je u najbolju petorku Šampionata.

Dumboja se najbolje snalazi na poziciji niskog krila, ali zbog svoje konstitucije može da igra i kao "četvorka". Ono što ga čini lutrijskim pikom su neverovatne fizikalije i mladost, dok je sve ostalo pod znakom pitanja. Nije jak u igri sa loptom, a ne može da se pohvali ni dobrim šutom sa distance. Uz to, način izbačaja mu je diskutabilan - lopta ima izuzetno visok luk.

Kada bi Niksi birali sa 10. pozicije mogli biste da se kladite da bi Dumboja bio njihov pik. Pošto prava na 10. pika ima Atlanta ne bi trebalo da čudi ako ga njen menadžment "potroši" na rizik na Dumboju, jer Hoksi na predstojećem Draftu imaju prava na tri pika prve runde.


11. RUI HACHIMURA SF/PF (21, 203, Gonzaga)

Kako su Tažu Gibsonu i Entoniju Toliveru istekli ugovori, a Minesota nema mnogo prostora u "seleri kepu", ne bi trebalo da čudi ako se menadžment tima odluči da na Draftu izabere igrača koji može da pokrije obe krilne pozicije. Jedan od najboljih koji su spremni da daju instant doprinos je Rui Hačimura, junior sa Gonzage.

Japan i košarka ne idu često u istoj rečenici. Hačimura je rođen u gradu Tojama. Otac Zakari mu je iz Benina, a majka Makiko iz Japana. Ime mu je dao deda, koji je veliki fan bejzbola, a Rui je reč koja na japanskom označava bazu u bejzbolu. Bilo je predodređeno da se makar okuša u ovom sportu, ali ga taj entuzijazam nije dugo držao.

Prvi susret sa Amerikom imao je u 12. godini, kada je sa porodicom turistički boravio u Njujorku. Bio je impresioniran različitostima ljudi koje je video na Menhetnu i činjenicom da svi žive zajedno, na jednom mestu, bez čudnih pogleda i neprimerenih reakcija. U Japanu to nije bio slučaj, jer bi u moru gotovo identičnih lica on svojom pojavom uvek privlačio pažnju. Već tada je znao da će da se vrati u "obećanu zemlju".
Lična karta Ime i prezime: Rui Hačimura Datum i mesto rođenja: 8. februar 1998. (Tojama, Japan) Visina: 203 centimetra Pozicija: Krilo / Krilni centar Koledž: Gonzaga (2016-2019)
Svoju srednju školu je vodio do tri vezane titule šampiona Japana, a krajem 2015. godine je potpisao pristupnicu Univerzitetu Gonzaga. Ipak, nije sve išlo glatko. Malo je falilo da propusti prvu godinu na koledžu zbog potrebe da se bolje prilagodi kulturi i da nauči jezik. U februaru 2016. je istakao da razume 80 odsto stvari na engleskom, ali da mu je konverzacija na 30 ili 40 odsto. Dva meseca kasnije je uspeo da položi SAT i da izbegne pauzu.

Tokom prve dve sezone u dresu Buldogsa je odigrao 65 utakmica, ali samo dve kao starter. U juniorskoj godini, tokom sezone koja je iza nas, je eksplodirao. Startovao je na svih 37 mečeva i prosečno je beležio 19.7 poena, 6.5 skokova i 1.5 asistencija. U drugoj godini koledža je trojke šutirao sa 19.2 odsto uspešnosti, a samo godinu dana kasnije je taj procenat iznosio 41.7 na uzorku od jednog pokušaja po meču. Sjajne partije su mu donele nagradu "Džulijus Irving", koja se dodeljuje najboljem krilu u koledž košarci.

Sa rasponom ruku od 218 centimetara, jakim ramenima i dobrom leđnom tehikom Hačimura je bio u stanju da lako izlazi na kraj sa čuvarima na koledžu. Međutim, NBA liga je nešto drugo i veliko je pitanje da li će mladi Japanac uspeti svoj stil igre da prenese na viši nivo. Najveći deo njegove produkcije dolazi unutra linije za tri poena. Preuzimanja viših igrača lako kažnjava prodorima, dok su niži lak zalogaj za njega na niskom postu. Kako bi uspeo u najboljoj ligi na svetu potrebno je da nastavi da radi na svom šutu iza linije za tri poena, ali njegov najveći problem je ono što je teško istrenirati - osećaj za igru.

Za razliku od zemalja bivše Jugoslavije, Litvanije ili Amerike, gde se deca praktično rađaju sa košarkaškom loptom, sa Japanom to nije slučaj. Kada ima loptu u rukama Hačimura vidi samo koš, dok u defanzivi teško čita rotacije i često ispada iz njih. To je ono što ga je bacilo na kraj Lutrije, prema predviđanjima stručnjaka, na ovogodišnjem Draftu. Ekipa koja ga bude izabrala može da očekuje dobrog igrača sa klupe, u najboljem slučaju, u budućnosti.


12. NASSIR LITTLE SF (19, 198, North Carolina)

Najbolji igrač MekDonald's Ol-Amerikana i Džordan Brend Klasika iz 2018. godine je ispraćen sa velikom pažnjom na Nort Karolajnu, ali kod trenera Roja Vilijamsa nije startovao ni na jednoj od 26 utakmica. Na terenu je provodio manje od 19 minuta i prosečno je beležio 9.8 poena i 4.6 skokova. Skromne brojke za igrača koji je bio među najboljim srednjoškolcima, u rangu sa Vilijemsonom, Beretom i Redišom. Njegovo ime je Nasir Litl i dolazi iz porodice u kojoj su oba roditelja vojna lica.

"Svi misle da to što su mi otac i majka vojna lica znači da me postrojavaju na dnevnom nivou. To je daleko od realnosti. Uvek su se lepo ophodili prema meni i učili me da moji postupci definišu moju budućnost. Kada sam kao dete imao loše ocene nisu vikali na mene. Usmeravali su me tako da se pogledam u ogledalo i kažem sebi istinu u lice. Kasnije sam uvek bio uzoran đak", opisao je Litl stanje u svojoj porodici.

Najveći uticaj na dosadašnji tok njegove karijere imao je trener Deril Hardin. Oni su se upoznali kada je Litl imao 12, a Hardin 25 godina. Hardin je vanserijske fizičke sposobnosti mladog košarkaša uspeo da stavi u službu igre, što ga je odvelo među Tar Hilse.

"Iskreno, jurio sam kao muva bez glave. Trener Hardin mi je mnogo pomogao. Za sve ovo što sam do sada uradio on je najzaslužniji."
Lična karta Ime i prezime: Nasir Šamei Litl Datum i mesto rođenja: 11. februar 2000. (Pensakola, Florida) Visina: 198 centimetara Pozicija: Krilo Koledž: Nort Karolajna (2018/19)
Litl je prvi put na utakmici zakucao sa samo 12 godina. Roditelji i veliki deo familije su bili na tom meču.

"Nisam mogao da verujem da sam stvarno to uradio. Svi su bili oduševljeni. Sećam se da mi je otac nakon toga rekao da ću da dobijem 100 dolara za svako zakucavanje. Odustao je nakon dve utakmice", sa osmehom se Litl prisetio svojih početaka.

Od brojnih ponuda koje je imao za nastavak školovanja u prvi mah mu se najviše svidela ona koju je dobio od Arizone. Međutim, skandal oko plaćanja igrača ga je odveo na Čapel Hil. Uglovi, tajming, pozicioniranje, preciznost i razmišljanje su termini sa kojima se kroz srednju školu nije mnogo susretao. Nije morao da prolazi kroz skauting da bi naučio kako da napada ili brani rivala. Sve to i još mnogo više je potrebno da se dovede do savršenstva da bi se dobili minuti kod trenera Nort Karolajne.

"Znao sam šta me čeka. Tar Hilsi su bili jedini koledž od pet kojih sam stavio u razmatranje koji mi nisu obećali mesto startera od prvog dana. Ukoliko nešto zaradite to možete da zadržite, a ukoliko nešto dobijete to može da vam bude oduzeto. Ja sam tip koji želi da zaradi. Bio sam spreman za takav način treniranja. Mislim da ovaj program nije za svakoga", rekao je o svojoj jedinoj godini na Čapel Hilu mladi košarkaš.

Telo koje ima Nasir Litl je ono što se traži od krila u NBA ligi. On je fantastičan atleta, ima iziuzetan rad nogu, eksplozivan je i može da brani nekoliko pozicija zahvaljujući rasponu ruku od čak 218 centimetara. Ono što je njegov najveći problem i gde će mu trebati najviše "poliranja" je osećaj za igru. Litl je u svojoj dosadašnjoj karijeri uzimao mnogo teških šuteva preko ruke, uglavnom srljao tamo gde je zamislio da prođe, bez promene smera, bez povratnog pasa... Takođe, kroz srednju školu i na koledžu nije pokazao konstantnost u šutu za tri poena.

Sve što se dogodilo na legendarnom koledžu uticalo je na to da Litl na Draft listama padne na sam kraj Lutrije. To ne mora ništa da znači, posebno ako ga bude izabrala ekipa Šarlota. Ostao bi u istoj državi i dobio dosta prostora za igru, pa bi mu ostalo da pokaže da nije bez razloga bio uvršten među najbolje srednjoškolce u Americi pre samo godinu dana. Ekipi koja ga bude izabrala biće potrebno mnogo strpljenja i uloženog rada kao bi dobila košarkaša na kome može da bazira svoju budućnost.


13. BOL BOL C (19, 218, Oregon)

Jedan od najintrigantnijih igrača koji će biti izabrani na Draftu je Bol Bol. Sa 218 centimetara visine, rasponom ruku od 234 centimetra i preciznošću iza linije za tri poena koje se ne bi postideli vrhunski bekovi, sin Manutea Bola bi mogao da promeni mnogo toga u NBA ligi.

Rođen je u prestonici Sudana, kao prvo dete koje je Manute Bol dobio sa svojom drugom suprugom Ajok. Ime je dobio po svom pradedi, koji je bio poglavica naroda Dinka. Kada je imao dve godine porodica je bila prisiljena da ode iz zemlje, jer je Manute Bol bio proglašen za američkog špijuna. Pobegli su u Kairo, gde su se zadržali zbog problema sa vizom uprkos tome što su im prijatelji iz Amerike poslali karte. Kao političke izbeglice, članovi porodice Bol su završili u Konektikatu.
Lična karta Ime i prezime: Bol Manute Bol Datum i mesto rođenja: 16. novembar 1999. (Kartum, Sudan) Visina: 218 centimetara Pozicija: Centar Koledž: Oregon (2018/19)
Bol Bol je košarku počeo da igra svojim ocem kada je imao samo četiri godine, a tri godine nakon toga je usledila još jedna selidba. Novi dom mu je bio Olejt u Kanzasu, grad sa izuzetno jakom sudanskom zajednicom. Veliku pažnju javnosti Bol je privukao kada je imao 12 godina. Sa 196 centimetara visine bio je senzacija u sedmom razredu, pa je video u kome je bio glavni akter postao viralan. Godinu dana kasnije stigla je i prva ponuda za košarkašku stipendiju od Nju Meksiko Stejta.

Od starta srednje škole Bol je bio pod velikom pažnjom medija i skauta, a ponude za košarkaške stipendije su se nizale praktično od svih programa vrednih pažnje. Počela su i poređenja sa Kevinom Durentom, a mladi košarkaš je, slušajući savete trenera, promenio četiri škole. Označen je kao "five star" prospekt i na kraju se priključio Oregonu.

Nažalost, Bol je odigrao samo devet utakmica za Dakse. Povreda stopala leve noge ga je sprečila da ostavi dublji trag u koledž košarci. Na malom uzorku je imao impresivne brojke - 21 poen, 9.6 skokova, 2.7 blokada i jednu asistenciju, uz 52 odsto realizacije šuta za tri poena.

Iako se na Draft listama kotira malo iza lutrijskih pikova, ne bi bilo iznenađenje da Bol bude podignut mnogo ranije. Ko bi smeo da se usudi na tako nešto ako ne Pet Rajli? Ukoliko bude bio zdrav, a to je ono oko čega se lome stručnjaci kada je Bol u pitanju, ovaj mladi centar bi mogao da dosegne zvezdane visine. Osim fizičkih limita koje ima zbog svoje visine, iako se kreće brzo spram svojih gabarita, problemi mladog centra su masa (samo 94 kilograma), nedostatak čvrstine i manjak košarkaške inteligencije.


14. TYLER HERRO SG (19, 196, Kentucky)

Najbolji šuter i verovatno najpotcenjeniji igrač na Draftu koji sledi dolazi sa Kentakija. Omalovažavanja i osporavanja su nešto sa čim se susreće čitavog života, ali je do sada uspevao da bude onaj koji se poslednji smeje. Mentalno jak, momak koji za sva tri obroka jede košarku se zove Tajler Hirou.

Kris Hirou je bio talentovan srednjoškolac i sanjao je o tome da igra na nekom od koledža iz prve divizije, ali mu je kidanje prednjeg ukrštenog ligamenta kolena uništilo planove o košarkaškoj karijeri. To je u velikoj meri uticalo na njegovog najstarijeg sina. Kada se Tajler zainteresovao za igru pod obručima Kris je bio taj koji ga je stalno gurao preko granica mogućnosti. Odnos oca i sina je plesao po granici ljubavi i mržnje, a majka Džen se često protivila takvom, spartanskom, načinu vaspitavanja. Krisova ideja je bila da Tajlera psihički spremi za život, da mladi košarkaš može psihički da podnese sve ono što bi moglo da mu se dogodi.

Iako još uvek nije stigao do najveće pozornice, Tajler je proživeo mnogo toga. U srednjoj školi je morao da se dokazuje, a to što je pružao briljantne partije nije bilo dovoljno da njegov talenat bude ocenjen sa pet zvezdica. Kako ponude najboljih programa u zemlji nije dobio, Hirou se u septembru 2016. obavezao Viskonsinu. Odlučio je da prati put Sema Dekera i ostavi trag u državi u kojoj je rođen. Međutim, samo godinu dana kasnije je promenio svoju odluku. Džon Kalipari ga je iznenadio na jednom od treninga. Pre toga se nisu poznavali. Ponudio mu je stipendiju i već nakon prve posete kampusu Hirou je potpisao pristupnicu.

"Isuse Hriste, moj sin ide na Kentaki", prisetio se Kris Hirou svojih misli iz tog perioda.
Lična karta Ime i prezime: Tajler Kristofer Hirou Datum i mesto rođenja: 20. januar 2000. (Milvoki, Viskonsin) Visina: 196 centimetara Pozicija: Bek Koledž: Kentaki (2018/19)
Uprkos tome što su rodbina i prijatelji bili srećni zbog Tajlera, porodici Hirou život u Viskonsinu nije bio lak u tom periodu. Navijači u ovoj državi su poznati kao izuzetno verni, a izdaju shvataju lično. Roditelji mladog košarkaša su imali velike neprijatnosti, gadjali su im automobile sitnim predmetima, jajima, paradajzom... Sam igrač je imao bliske susrete sa razočaranim fanovima, ali oni nikada nisu prerasli u nasilje. O užasnim porukama koje je dobijao preko društvenih mreža iluzorno je i govoriti. Do koje mere su navijači Bedžersa bili razočarani možda najbolje govori bilbord na kome se našlo telo zmije i glava Hiroua.

"Mogu da misle i da mi kažu šta god žele, da me nazovu zmijom, da kažu da sam okrenuo leđa državi u kojoj sam rođen, ali oni nemaju pojma koliki rad ja ulažem na treninzima. Idem u salu tri puta dnevno i kada sam tamo nije me briga šta ljudi govore. Košarkaš je ono što dišem i jedem", rekao je Hirou ovim povodom.

Međutim, njegova majka ističe da Tajler prati šta se piše po društvenim mrežama i da ga je to ranije pogađalo, ali da je navikao da živi sa tim.

"Kada sam bila trudna sa njegovom braćom molio me je da ga vodim u dvoranu da trenira. Kako je vreme prolazilo tako sam ja počela njega da molim da napravi pauzu", opisala je Džen radnu etiku svoga sina.

Tokom svoje jedine godine na koledžu Hirou je beležio 14 poena, 4.5 skokova, 2.5 asistencija i 1.1 ukradenih lopti. Startovao je na svih 37 utakmica, u proseku je igrao 32.6 minuta, pogađao je 46.2 odsto šuteva iz igre i 35.5 odsto šuteva za tri poena.

"U vreme kada sam razbesneo čitav Viskonsin u školi sam mogao da čujem komentare kako sam izabrao da sedim na klupi na Kentakiju umesto da budem zvezda Viskonsina. To je ono što me hrani. To je moje gorivo."

Hirou nije samo šuter. Radi se o košarkašu koji ima dobru, ali ne sjajnu, kontrolu lopte, igraču koji je brz, ali ne i eksplozivan, igraču koji na različite načine može da ugrozi koš rivala. Problem u svemu tome može da mu predstavlja mali raspon ruku od samo 194 centimetra. Ono što sigurno mora da unapredi kako bi uspeo u NBA ligi je telo, jer se i na nivou koledža mučio da iznese loptu na obruč prilikom kontakta, što će u najboljoj ligi na svetu biti 10 puta izraženije. Takođe, odbrana je nešto što mu ne služi na čast. Može da je igra korektno, ali je to pokazivao sporadično.

Domete ovog momka je jako teško proceniti, ali je ohrabrujuća vest za sve njegove fanove ta što se u periodu od kraja sezone do Drafta značajno popeo na listama koje predviđaju izbore timova. Pouzdani izvori su preneli da su u Bostonu ostali zatečeni onim što su videli na treningu, pa ne bi trebalo da čudi ukoliko ga baš Seltiksi podignu sa 14. pozicije. Poređenja sa Devinom Bukerom su preterana, ali ukoliko bude nastavio da unapređuje svoju igru ne bi bilo iznenađenje da dosegne nivo pouzdanog startera ili važnog igrača sa klupe.


SLEEPERS

Ekipa koje biraju na kraju prve ili početkom druge runde bi svog superstara mogle da traže u Derijusu Bejzliju (19, 206). Njegova priča je slična onoj koju smo pre godinu dana ispričali o Mičelu Robinsonu, sa kojim se Njujrok usrećio izabravši ga sa 36. pozicije. Bejzli je propustio prethodnu sezonu, sam se pripremao i jedan je od prvih velikih talenata koji su objavili da će da izađu na Draft.

Bejzlijeva budućnost je na pozicijama "tri" i "četiri". Reč je o levorukom igraču koji ima dara za košarku, ali njegovo telo još uvek nije spremno za izazove protiv najboljih igrača na svetu. Ima samo 91 kilogram i teško je verovati da u sezoni 2019/20 može da pruži bilo kakav doprinos u NBA ligi. Od toga ga deli mnogo rada i prolivenog znoja.
Lična karta Ime i prezime: Derijus Bejzli Datum i mesto rođenja: 12. jun 2000. (Boston, Masačusets) Visina: 206 centimetara Pozicija: Krilo / Krilni centar Koledž: -
Krilni košarkaš se u avgustu 2016. godine obećao Ohajo Stejtu, te je na taj način odlučio da ostane u državi u kojoj je pohađao srednju školu Prinston. Međutim, godinu dana kasnije je promenio odluku u želji da pohađa bolji program i da bude na većem tržištu - Sirakjuz i Njujork. Ono za šta nema dokaza, jer ne bi smelo da ih bude, a što je gotovo izvesno je da se mladi košarkaš na ovakav korak odlučio zahvaljujući savetima Riča Pola. Bio je učesnik Džordan Brend Klasika, Najki Hup Samita i MekDonald's Ol-Amerikana, nakon čega je ponovo promenio svoju odluku i rešio da se okuša u G ligi.

"Želim mu svu sreću, ali nisam siguran da će to dobro da se završi. To nije način da se dođe do NBA lige", rekao je ovim povodom Džim Behajm, čovek koji već 43 godine vodi košarkaški program Sirakjuza.

Bejzli je potpisao za "Klač Sports Grup", agenciju koju vodi Rič Pol, najbolji prijatelj Lebrona Džejmsa. Nije zaigrao u Razvojnoj ligi, ali jeste potpisao tromesečni ugovor sa kompanijom "Nju Balans" vredan milion dolara. Ukoliko se njegova karijera bude razvijala prema očekivanjima agenata, on bi na osnovu ove saradnje mogao da dobije još 13 miliona "zelenih" novčanica.

"To je rizik koji sam preuzeo. Iako malo ko veruje, uspeću na svoj način", istakao je mladi košarkaš.

Krilni igrač nije bez razloga bio svrstan među najtalentovanije srednjoškolce u Americi, ali je u svom razvoju praktično izgubio godinu dana. Sve ono što je mogao da uradi tokom sezone 2018/19 čeka ga u narednoj - treninzi i utakmice u G ligi. Da li će doživeti sudbinu Mičela Robinsona ili Lenija Kuka ostaje da se vidi.

Pored Bejzlija, postoji još nekoliko igrača koji nisu u prvom planu, a koji bi mogli da budu sjajan izbor na predstojećem Draftu.



Nakon Morenta, Garlenda i Vajta, plejmejkeri na koje bi trebalo obratiti pažnju su Karsen Edvards (21, 183, Purdu) i Taj Džerom (21, 196, Virdžinija). Iza Edvardsa je sjajan NCAA turnir i sezona u kojoj je beležio 24.3 poena po utakmici, ali ga visina i građa, između ostalog, ograničavaju u pogledu uspešne NBA karijere. Kada je plejmejker šampiona NCAA lige u pitanju, reč je o igraču koji sve radi dobro, ali ništa izuzetno. Uz to, nešto sporije noge ga ne čine idealnim kandidatom za igranje u najboljoj ligi na svetu.

Posle biranja Bereta, Kalvera i Hiroua, a možda i pre nekoga od njih, bekovi vredni pomna su Nikil Aleksander-Voker (20, 196, Virdžinija Tek), Romeo Lengford (19, 198, Indijana) i Kevin Porter Džunior (19, 198, USC). Aleksander-Voker je igrač prosečnih fizičkih mogućnosti, ali važi za dobrog momka i sjajnog saigrača. Karakteriše ga dobar šut za tri poena, ali i nešto sporiji izbačaj. Lengford je važio za jednog od najboljih srednjoškolaca, ali je tokom prethodne sezone na koledžu pokazao nekoliko boljki zbog kojih se dovodi u sumnju njegov uspeh u NBA ligi. Najveća je šut za tri poena, koji je pogađao u samo 27.2 odsto slučajeva. Porter Džunior neodoljivo podseća na Džastisa Vinzloua, a igra i fizička građa mu dozvoljavaju da uspešno pokrije i poziciju niskog krila.

Kada su u pitanju niska krila, iza onih koji su u prvom planu slede Keldon Džonson (19, 198, Kentaki) i nekoliko igrača koji bi mogli sjajno da se uklope u ulogu "specijalaca". Frešman sa Kentakija ima veliki prostor za napredak i spada u grupu igrača koje vredi čekati. Timovi koji budu tražili dobre defanzivce na poziciji niskog krila skoncentrisaće se na biranje Matisa Tajbla (22, 196, Vašington) ili Čume Okikija (20, 203, Oburn), koji može da igra i na poziciji krilnog centra. Savršeni "rol plejeri" iz generacije koja dolazi su Dilan Vindler (22, 203, Belmont) i Dekuan Džefris (21, 196, Talsa). Levoruki belac sa Belmonta je u sovjoj seniorskoj sezoni beležio 21.3 poena, 10.8 skokova, 2.5 asistencija i 1.4 ukradenih lopti, uz procente šuta 54-43-85. Trenutna prepreka za uspeh u NBA ligi mu je masa, jer ima samo 91 kilogram. Što se tiče Džefrisa, on bi mogao da bude prvi igrač Talse koji je izabran na Draftu nakon 10 godina. Svi aspekti njegove igre su na zadovoljavajućem nivou, ali ne izlazi iznad proseka ni u jednom. Dekuan Džefris može da igra i na poziciji "dvojke".

Na ovogodišnjem Draftu neće biti lako pronaći igrača na poziciji "četiri". Osim Vilijemsona, Hačimure i Bejzlija, vredi pomenuti Majfudunu Kabengelea (21, 208, Florida Stejt), Kanađanina čiji su roditelji emigrirali iz Konga koji može da igra i na poziciji centra, Nika Klekstona (20, 211, Džordžija), levorukog sirovog talenta, kao i Brendona Klarka (22, 203, Gonzaga), koji igrom podseća na Džona Kolinsa iz Atlante, U beležnicama skauta visoko se kotira i Luka Šamanić (19, 210, Petrol Olimpija), hrvatski košarkaš koji je u prethodnoj sezoni ABA lige u nekoliko navrata pokazao raskošni talenat.

Za razliku od nekih prethodnih godina, ovoga puta "petice" nisu u centru pažnje. Pored već pomenutih igrača koji pokrivaju ovu poziciju, u beležnicama skauta dobro se kotira i jedno dobro poznato ime. Goga Bitadze (19, 212, Mega Bemaks) je pozvan u "zelenu sobu", odnosno u ddruštvo igrača za koje se očekuje da bi mogli da budu izabrani u Lutriji. Pored njega, igrač koji je "nepravedno" svrstan na kraj prve runde je Bruno Fernando (20, 210, Merilend). Reč je o centru iz Angole neverovatnih fizičkih predispozicija i energije, a raspon ruku od 223 centimetra i brze noge ga čine sjajnim defanzivcem. Uz to, slobodna bacanja izvodi sa 77.9 odsto uspešnosti, a može da pogodi i iza linije za tri poena. Njegove mane su igra levom rukom i činjenica da kada uzme loptu uglavnom završava napade svoje ekipe. 


PRIČA DRAFTA

Ako smo rekli da je Zajon Vilijemson natprirodna pojava, fizički spremniji od 90 odsto NBA igrača, kako bismo onda okarakterisali Tako Fola? Centar koji dolazi sa UCF-a je visok 231 centimetar, ima šaku od 27 centimetara, raspon ruku od 250 centimetra i dohvat od 312 centimetara. Sve pomenuto su rekordi koje je upisao na Draft kombajnu. Takvi gabariti sa sobom povlače i mane, pa je pitanje da li će Fol imati uspeha u NBA ligi.

Senior iz redova Najtsa krije tešku životnu priču, ali će ona, kako stvari trenutno stoje, imati srećan kraj.

"Mučili smo se. Bilo je dana kada sam išao gladan u školu i dana kada smo ostajali bez struje. Ali, moja majka je radila dan i noć. Žrtvovala se za nas. Najveću žrtvu je napravila kada me je pustila da odem u Ameriku. Međutim, imala je jedan uslov. Uporedo sa košarkom sam morao da steknem diplomu. Ne bi me pustila da odem samo zbog košarke", rekao je Fol.
Lična karta Ime i prezime: Elhađi Tako Sorenje Diop Fol Datum i mesto rođenja: 10. decembar 1995. (Dakar, Senegal) Visina: 231 centimetara Pozicija: Centar Koledž: UCF (2015-2019)
Mladi centar je rođen u Dakaru, gde je do svoje 16. godine igrao fudbal i nije pokazivao interesovanje za košarku. U Sjedinjene Američke Država ga je odveo brat bivšeg NBA igrača Mamadua N'Džaja. Sa 16 godina u Teksasu je prvi put počeo da se bavi košarkom, ali je njegova škola zatvorena i on se našao u problemu. Nije imao papire za boravak u Americi, pa je otputovao kod oca u Ohajo. Njegov otac i mlađi brat su emigrirali iz Senegala u smestili se u državu koja se spremala za povratak Lebrona Džejmsa. Nakon kraćih zadržavanja u Džordžiji i Tenesiju, poslednje dve godine srednje škole je proveo na Floridi.

Kada je stigao u Ameriku bolje je govorio francuski nego engleski. Osam meseci nakon toga je tečno govorio jezik i SAT test položio sa 95 odsto uspešnosti. To je druga strana Tako Fola - on je čovek od nauke. Srednju školu je završio sa prosekom 4.0, što bi u poređenju sa Srbijom bilo ono što se zove "sve petice", a uz to je pohađao napredne kurseve matematike. Tokom studija je pokazao interesovanje za IT, pa mu je u toj oblasti budućnost zagarantovana ukoliko sa košarkom ne bude išlo prema planu.

Nakon srednje škole Fol je imao veliki broj ponuda za nastavak školovanja, a izabrao je Univerzitet Centralna Florida. Posle druge godine, tokom koje je izabran za defanzivca godine u ACC konferenciji, je odlučio da izađe na Draft, ali je pred isti povukao svoju prijavu. U juniorskoj sezoni ga je zadesila povreda ramena, pa je nastupio na samo 16 utakmica, dok je godinu dana kasnije sa Najtsima napravio najveći uspeh u istoriji plasiravši se u drugu rundu Turnira. Tamo ih je sačekao Djuk, velika borba i poraz rezultatom 77:76.

Tokom svoje poslednje godine na koledžu Fol je odigrao 32 utakmice na kojima je prosečno beležio 11 poena, 7.7 skokova i 2.6 blokada. Poslednja utakmica pred domaćom publikom bila je za njega izuzetno emotivna. Na nju je došla njegova majka, koju pre toga nije video sedam godina. Ona je na tom meču prvi put imala priliku da gleda svoga sina.

Prognoze su trenutno takve da će fol biti izabran na kraju druge runde drafta. Ali, ukoliko to ne bude bio slučaj mogao bi da se okrene Evropi i da pokuša da izgradi dobru internacionalnu karijeru. Osim toga, jedna od opcija mu je i napuštanje košarke i početak karijere u IT-ju. Folova velika želja je da radi za kompanije poput "Simensa" i "Majkrosofta".


NADA SRBIJE

Čast Srbije na ovogodišnjem Draftu bi trebalo da odbrani Alen Smailagić (18, 208). On je prošao mlađe katogorije Beka, za koji je debitovao i na seniorskom nivou u sezoni 2017/18. Nakon toga je odlučio da potraži sreću u Americi, u G ligi. Bio je četvrti pik na Draftu. Izabrali su ga Saut Bej Lejkersi, ali su prava na njega prosledili Santa Kruz Voriorsima. Debitujući za filijalu tima iz Oklenda postao je najmlađi igrač u istoriji Razvojne lige.

Smailagić može da pokrije pozicije krilnog centra i centra, a na 47 utakmica u G ligi tokom prethodne sezone je beležio 9.1 poena i četiri skoka. Reč je o brzom igraču, kada se uzme u obzir njegova visina, koji može da raširi igru i pogodi iza linije za tri poena. Očekuje se da Smailagić bude izabran krajem druge runde. Voriorsi imaju prava na 58. pika, pa bi bilo logično da pokupe igrača koji je već proveo godinu dana u njihovom sistemu.

Pored mladog centra, na radaru NBA skauta se nalazi i Vanja Marinković (22, 198), koji je izlazno godište. Sjajni šuter Partizana NIS je otputovao u Sjedinjene Američke Države, pa ne bi bilo iznenađenje da i on bude izabran u drugoj polovini druge runde Drafta.

Svi ostali srpski košarkaši koji su se prijavili za Draft su na vreme povukli svoje prijave.


Oni koji su izdržali do samog kraja su imali priliku da saznaju nešto novo ili, u najmanju ruku, vide neku drugu perspektivu onoga što nas čeka naredne noći. Nakon nje bi moglo da se promeni mnogo toga u NBA ligi.

(foto: Getty Images)

Srodni članci

451 komentara

Ostavi komentar

Blog

© 2013 - 2017 Mvp.rs. Sva prava zadržana.