Ono što je Partizan ove sezone ispromašivao zicera, teško da može da se uporedi sa bilo čim... Počev od početka sezone, i spektakularnih promašaja centara, isti trend se širi na čitavu ekipu. I sada imamo nadmetanje ko će lakše polaganje, zakucavanje, bilo šta, promašiti...
Do pre par utakmica sam mislio da je to ekskluzivno pravo i vrlina centara, pa sam se pitao postoji li trener centara u KKP, sada ovaj fenomen dobija neku drugu dimanziju, i pitam se postoji li rad na napadačkim akcijama u Srbiji?
Osim Mege, gde se igra jako brzo, na veliki broj poseda lopti, ostatak ABA ligaša briljira. Radnički im sjajnu ideju da šutne duplo više trojki od svih ostalih šuteva zajedno (uključujući i slobodna bacanja), Zvezda i Partizan da udave protivnika odbranom (kada im se dopusti), a u napadu, da pojedinac uzme loptu, lupa je o patos do iznemoglosti, dok sam nekako ne završi akciju (kada je protivnička odbrana slabija, ili kada je šutersko veče, onda se seku vene, kako sjajno igraju naši, kada nije, onda gledamo mučenje i silovanje košarke)
Loše pamtim, dobro ne zaboravljam.