Htio bih još jednom da se osvrnem na utakmicu sa Širokim i da naglasim jednu stvar. Izvinjavam se ako je već neko ranije pisao, pošto nisam detaljno čitao, nisam imao snage.
Elem, svima je jasno kao dan da je Zvezda dosta bolja ekipa od Širokog, pitanje je samo kako taj kvalitet pretače na samoj utakmici. A to je ono u čemu smo bili najlošiji.
Ako posmatramo samo napad, imali smo izuzetno otvaranje, dobar balans igre, tačno su se vidjele akcije i zamisli u igri i samo očajan napadački ulaz u igru Marjanovića (promašeno kucanje, a kasnije i spuštanja lopte u srcu reketa bez potrebe) nas je sputao da ne napravimo veću razliku. Jasno je da protivnik neće da položi oružje na startu, pokušali su sa promjenom odbrane na zonu, mi smo uveli neuigrane Katića, Blažiča i Radenovića i organizacija napada je počela da puca. Mislio sam da ćemo se vratiti na naš način igre u drugom poluvremenu, uz nekih par trzaja i generalno neorganizovaniju odbranu nismo uspjevali. I za mene je to glavni uzrok poraza kada se posmatra igra u napadu.
A posljedica je to što je Nelson imao očajno šutersko veče, nije on forsirao, prosto Široki je to htio, a njemu se takve večeri dešavaju. Takođe, Široki i jeste htio da nam Šilb, Dženkins i Blažič ostanu osječeni, a napade sa posta završava Katić, jer im onda prijeti jedna opasnost, ali upravljiva i odbranjiva, a ne više njih. Jednostavno nismo ostali vjerni našoj koncepciji igre, nego smo bili ukalupljeni u onaj model kakvi su oni htjeli da igramo. Pa i tako, da nije bilo par gluposti Simonovića, loše odbrane Šilba na kraju i par nevjerovatnih poena u zadnjim sekundama mogli smo da dobijemo meč, što bi nekome možda i zamaglilo problem.
U odbrani se desilo slično. Pomno sam pratio kako će se braniti pik sa Bobijem u igri i bilo je onako kako sam i zamišljao. On je zonirao, bekovi stizali, a stizala je adekvatna pomoć sa strane. Od poena iz pika primili smo prvo poen od Baraća na početku Bobiju ispod ruke (njegova odgovornost), zatim skok šut od crnog pleja (ukalkulisani rizik) i u drugom poluvremenu od istog igrača prodor ispod ruke Bobija (opet on kriv), da bi naredni pokušaj dobio bananu. U suštini, svi igrači su znali šta igraju i brane, a za poene koje smo dobili na tabli uvjeren sam da je Bobi da je bio koncentrisan lako mogao da zatvori. Sa te strane sam i više nego zadovoljan, iako bekovi Širokog nisu veliki reper. Da ne govorim koju stabilnost smo dobili kada Bobi ostane u reketu, a bek natrči na njega ili kada neko sa strane pokušava da skoči. Mnogo veći problem je nastao kada je Raško ušao u igru. Tada već nismo znali ništa kako branimo. Raško jednom iskoči, jednom zoni do pola pa izlazi. Kakogod, čim je ušao preko pika smo uveli u igru malog Bošnjaka, koji je dao jedno 3-4 lagana ulaza i koncept odbrane se raspao. I tu treba mnogo da radimo, što je i razumljivo, kada se ima u vidu da su u petorci bili neuigrani još i Radenović i Blažič.
Kada sam se već dotakao Katića, rekao bih par stvari, bez namjere da krivicu svaljujem na njega, da ukažem gdje vidim potencijalni problem. Raško se jednostavno previše nametao u igri protiv Širokog. Neupitan je njegov kvalitet u odnosu na direktne konkurente iz Širokog, ali to ne smije da nam postane model igre. Dugoročno nikako. On je u našem timu sveukupno treća-četvrta napadačka opcija, a na postavljenoj igri vjerovatno treća i to je maksimalna porcija lopti koju on smije da dobije u odnosu na ostale saigrače. A on je cijelo vrijeme na meču tražio loptu, od starta kada istči na poziciju 5 počinjao je sa uzimanjem pozicije, rijetko kada je čekao pleja da pozove akciju, kada dobije loptu birao je vrlo loša rješenja, nije imao pravovremen pas, ako ga je ikako i imao. Poštujem to što je on srčan momak i ne krije se od lopte, što će ostaviti bubrege na terenu, ali naš najbolji na postavljenu igru je Šilb, onda vjerovatno Dženkins pa tek onda Raško. Ako treba tražiti krivca u lošem napadu i porazu volio bih da to uvijek bude tim redosljedom, a ne obratno, da najlošije predstave imaju lošiji napadači, a najbolji da se kriju. Znači, Raško jeste veliki kapital ove ekipe, pogotovo što samo mali broj ekipa ima luksuz da ima više kvalitetnih opcija na pet, ali ako i samo ako mu se dodijeli prava uloga. A ona mora biti mnogo raznovrsnija i svestranija od spuštanja lopte samo na poziciju 5.
A to se upravo desilo, najlošije predstave u napadu su imali Marjanović (sam od sebe), Nelson (dijelom i natjeran) i Raško. A Šilb ili je bio odsječen od Bilinovca ili se krio, dok trener jednostavno nije prepoznao da je Dženkins trebao imati veću ulogu.
U odbrani je ta odgovornost lakše mjerljiva, rekao bih da mi imamo mnogo veći odbrambeni nego napadački potencijal na nivou ABA, i to me ne brine, a u EL ćemo zavisiti i od kompozicije protivničke ekipe.
Konačno, tek kada ispravimo ove greške, tj. dođemo na nivo da igramo u punom potencijalu ovog tima može se reći da li nam za neki iskorak više treba dodatni igrač, a da ga dovedemo sada da igra sa 30-40% kapaciteta nema potrebe. U to sam siguran. Bilo da govorimo o pleju, krilnom centru ili nekoj drugoj poziciji.