- Poruka: 1359
Jeste nažalost.expert napisao/la: Nisam gledao Metalac ove sezone, je li Djukan prvi plej?
Njofra Nulti
05.04.2013. | AUTOR: BOŠKO ĐOKIĆ
Evo me opet, da se javim kojim aberom, da ne misle ovi iz Niša ako su me (grupno) izbacili iz svoga grada, da su mi i pero otupili. Naime, dopala mi se ideja dvojice momaka sa sajta da povremeno komentarišem basket zbivanja u Srbijici i, ujedno, nastavim da kolekcionarim neprijatelje, što me zabavlja... Normalno, u radu mi najviše pomaže Njofra Nulti (ubuduće Njofra O), kao i do sada. Da pojasnim da se radi o istom čoveku, ali je "prezime" dobio da bi se znalo ko je pramera, etalon, pošto su počeli da se javljaju razni likovi sa dodatkom "Prvi" i slično... Njofra O trenutno slavi prvu ovosezonsku pobedu crno nad crveno-belim, oplakuje moju trenersku sudbinu i razmišlja: zašto se mačka uvek dočeka na noge, a baba na kuk? Da je Nikola Tesla danas živ - da li bi ga ortaci zvali Džoni i da li bi izmislio plastične pivske balone od pet litara, da se ne tabana u prodavnicu svako malo? Neki (nama poznati) ljudi u prošlom životu su bili svinje - ali zašto i u ovom. Dakle, bavi se krucijalnim stvarima, nema šta...
Drugo, moram da pojasnim sastav i namere ljudi iz Nišvila, koje sam označio kao vlasnike lokalnog, nejakog basketa u barem 51 odsto. Oni više vole da organizuju sva F-4 takmičenja na planeti, nego da Konstantin pređe neku granicu za koju su oni zamislili da zadovoljava. Postavili su svoja pravila i teraju sve da igraju po njima. Ima tu likova koji su beznačajni kao prvo "r" u "marlboru" (recimo Minđuša, ili Novi, koji je mene smenio jednog utorka u 18, a bio kooptiran u upravu u 20 časova...); ima ljudi o kojima neću pričati zbog solidnog kućnog vaspitanja, ili jednog koga ne pominjem zarad prošlih vremena... Međutim, ipak je tu kolovođa izvesni Buđav Lebac, koga ću nadalje u kolumnama, iz milošte, zvati Buđoni (a koga nipošto nemojte dovoditi u vezu sa čuvenim Semjonom Buđonijem, maršalom Sovjetskog Saveza), koji vedri i oblači u tom regionu. Recimo, sad se sigurno bavi problemom kako da u Superligi na utakmice Konstantina dođe više od dvadeset hiljada ljudi, a da on "proda" upola manje karata! No, dobro, drago mi je da niška košarka ulazi, evo već dve godine, u neke sfere gde joj je i mesto, a to je, zasad, stabilnost u Košarkaškoj ligi Srbije. Ukoliko Marko Cvetković kao kouč bude imao odrešene ruke - ne brinem se za budućnost. U suprotnom... Uneo sam previše ličnog i emocija i u ovaj deo teksta, mada mi je to Njofra O mnogo bolje definisao: bratiću, većina problema počinje kad neka balega umisli da miriše, a tim podrepnim muvama treba objasniti i - da se u anale ne ulazi kroz zadnjicu...
A sad pravac Superliga, gde osam timova igra dobru košarku, gde su oba kola u četiri utakmice brojala više od deset hiljada gledalaca, gde se tek rasplamsava bitka na, rekao bih, dva nivoa: za prvaka države (ili, bolje da kažem Srbije, a?) i za četvrtog učesnika ABA regionalne lige... Ne mogu notirati da je posle pobede Partizana (kao "gosta" u prepunom Pioniru) nad Crvenom zvezdom Beograd (77-67) prvo pitanje rešeno, ad akta, ali mogu glasno da razmišljam: hoće li crveno-beli moći u revanšu da pobede, a posebno sa većom razlikom? Nije li ponašanje navijača na kupu i u subotu - ozvaničilo pritisak na sudije i "goste", prostakluk i povećalo tenziju među igračima, samim tim i mogućnost prekida utakmice, nereda i slično (uzgred, nisam li novinara koji je gađao loptom Duška Vujoševića viđao po nekim serijalima tipa farma, veliki, srednji i mali brat, ili slično? Ne, mora da sam ga zamenio sa nekim...)? Koliko kragujevački Radnički stvarno može u borbi za finale, pošto je prilično promenio tim, mada je prošao najteže KLS-gostovanje, Valjevo? Kako će dvonedeljni prelazak sa takmičenja na takmičenje uticati na tri naša najjača sastava? Da li će ekipa koja najviše trenira izgurati (kao vodeća) barem još dvadeset utakmica u sedamdeset dana, i tako redom...
Sam derbi bio je na izraženom nivou, Partizan je ponovo vratio najbolju defanzivu, ono što ih je krasilo prethodnih jedanaest godina, odbranu na granici fanatizma, uveo crveno-bele u svoj ritam i rezultat i priveo meč kraju. Crno-beli su dominirali poslednje tri četvrtine, a dali su šansu Zvezdi u dva navrata: posle tehničke treneru Vujoševiću sa pet primljenih koševa, kao i serijom od pet promašenih slobodnih bacanja pred samu završnicu (1/6). Ipak, imam utisak da iz meča u meč igraju sve bolje, sa vrhunskom pripremom, individualnim napretkom pojedinaca, samim tim i ekipe. Čini mi se da je bolji šut za tri poena odlučio u ofanzivnom delu... Svaki derbi izbaci u žižu javnosti poneko "novo" ime, ovoga puta to su svakako Lovernj i Gordić. Francuski košarkaš imponuje fizičkim kvalitetom, pre svega skokom i osećajem za blokadu, a tada obično i šut dođe. Gordić je strpljivo čekao svoju šansu, odigrao poslednju četvrtinu na ekstra nivou i pokazao da je za svaku pobedu, ipak, potrebno i nadahnuće pojedinca (kao Katića u prethodnoj utakmici dva tima, recimo)...
Crvena zvezda bez šuta za jedan (kao i crno-beli, oba sastava oko 60 odsto, što je mizerno) i tri poena, praktično bez Nelsona, sa samo solidnim Rakočevićem, bez uobičajenog učinka ostalih momaka, 67 datih koševa za ovaj kolektiv je ispod norme... Naravno, treba zadržati mir u stručnom štabu i timu, pripremati se za nastavak sezone, možda detaljisati elemente napada "pod ekstremnim pritiskom" odbrane, ma kako se to shvatilo. Najbitnije, pametni timovi za poraz i problem traže - nova rešenja, a oni drugi - gomilu objašnjenja... Još samo koja opaska - mislim da je pogubno što u tri regionalna ligaša i valjevskom Metalcu igra čak petnaest "stranaca" (glavne uloge i veliku minutažu) jer je teško razigrati domaće momke, posebno je problem što većina od njih igra na poziciji pleja, koja je najvažnija i od koje sve u basketu i polazi. Ali, otom potom... Drugo, derbi sam gledao na teveu, sa Njofrom 0, čije glavne impresije staju u jedan njegov navod: komšo, što se svi ovoliko pale i uzrujavaju, kad se i onako igra za klikere?
Dakle, bitka za šampiona (u klikerima staklencima) biće naglašena u plej ofu, a imam utisak da će osnovnu pažnju privući nadmetanje za četvrtog učesnika jadranske lige. Nije sporno da će u tom krugu biti Mega Vizura, Vojvodina i Metalac. Evo kratkog osvrta, pošto cenim da sam se raspisao kao prvak kad nauči sva slova (uključujući i najteže, "dž"). Mega Vizura je, svakako, lepo osveženje na domaćoj basket sceni poslednjih osam sezona. Nastupa sa najtalentovanijim omladincima i juniorima, ove godine i sa (mogućim) reprezentativcima Veličkovićem i Marjanovićem. Ukoliko uđu u viši rang - moraju nastupati van Beograda (već su odredili Kruševac kao potencijalnu destinaciju). Drugi problem je mladost i neiskustvo tima, a treći nedostatak publike, koji će pratiti i Vojvodinu... Tim trenera Matića ima kontinuitet u radu (on sam prošao je i juniorski sastav kao strateg, bio i šampion Srbije), iskusan tim, dobro popunjen i izbalansiran po pozicijama, sa većinom momaka koji su drugu ili treću sezonu prisutni u Novom Sadu... Problem su bile povrede, što je privedeno kraju, ali i finansijski deo (koji je usko vezan za politiku), seljenje po dvoranama i slično... Valjevski Metalac, razmišljam, ipak ima dominantan sastav, gde prevagu čine Bakić, Dašić i Vraneš, momci koji su igrali i mnogo jača, evropska takmičenja, koji mogu da reše svaki meč individualnom kreacijom. Poseduju izrazito vruć domaći teren, ali i velike zahteve "razmažene" publike. Ukoliko budu četvrti - postavlja se pitanje grada i dvorane u kojoj će nastupati... Od poslednjih pet - ovo im je četvrti nastup u Superligi, a pomalo brine podatak da su svake godine na kormilu bila dva trenera. Doduše, kolega Stepandić je veoma iskusan, po treći put ih vodi, tako da ima malo nepoznanica... Ne bih direktno smeo da kažem ko će biti u "krugu četvorice", ali nešto veću prednost dajem Vojvodini i Metalcu, uz dodatak: raspored mi govori da novosađani imaju šansu da više bodova osvoje u aprilu, a Metalac u maju, što potencira da im je neophodno strpljenje i pored skora 0-2, odnosno vera u tim i stručni štab... Ostalo je prilično prosto: ko bolje bodovno prođe na gostovanjima u Užicu i Nišu, naravno i ko "otkine" koju pobedu timovima iz ABA (cirkuskog) karavana - taj će se krajem maja radovati. Dotle - pratimo...
Toliko za prvo javljanje, uz još neke poučne misli Njofre 0: komšo, počeo sam da jedem slatko kašikom za obuvanje, jer me mrzi da perem sudove i pribor, da li je sa mnom sve u redu? Ove nedelje radim pod devizom, malo sumornom, ali takvo je vreme: jedva čekam Treći svetski rat, pa da opet pobedimo!
Boško ĐOKIĆ, besposleni trener ovdašnji
