Ovo je ogroman uspeh ovih momaka, koji treba slaviti kao zlatnu medalju, ali zaista je tako. Ovo je možda jedan od najvećih uspeha naše košarke, iako su osvojene mnoge zlatne medalje. Možda ni mi nismo svesni sa kakvom ekipom smo osvojili medalju na Svetskom prventsvu. Srbija je druga na svetu u košarci. Druga!
U grupi smo izgledali bledo. Protiv Irana i Egipta pokazali da možemo, pokazali smo zube protiv Francuza, a Španci, hvala im... Probudili su inat u nama. Oni takođe imaju zasluge za ovo što smo mi došli do ovde. Probudili su u nama ono nama svojstveno: inat, prkos i tvrdoglavost. Još jednom, Španci, hvala i vama.
Utakmice protiv Grčke, Brazila, Francuske i Amerike, su nešto što će se pamtiti. Mi kao klinci, imali smo Istambul i Indijanapolis... Tursku, Ameriku, Novi Zeland, Argentinu. Neki novi klinci imaju Poljsku, Tursku, Španiju... Imaju toliko utakmica, imaju nove idole. Tea, Radulju, Krleta, Belog, Bogija, Nedovića... Nije mala stvar, ti momci su posle 5-6 sušnih godina ipak pokazali koliko ova zemlja voli košarku. Jebiga, to smo mi.
Miloše Teodosiću, hvala majci koja te je rodila. Izlazio si na teren kao lav. Svakim potezom pitao sam se, gde je onaj stari Teo? Ovaj je bolji, jači, snažniji, sa većom dozom sportskog bezobrazluka, inata, sa onim u sebi što ga čini najboljim plejmejkerom u Evropi. Sve što kažem biće zaista premalo. Jer ja sam igrom i zrelošću Miloša Teodosića na ovom prventsvu oduševljen. Zaista nemam reči koje bi sve to opisale.
Stefan Marković, jbg, ja hoću njega da gledam i pre Vase Micića u 12. Izvinite, ali... Znam da je Vasa kreativan i sve, ali Pefi je nekako uvek bio osporavan, a davao je uvek sve od sebe. Tolike utakmice za dres, i onda kada mnogi nisu hteli, smeli, kada su mnogi bežali od dresa i grba. Ovo prventsvo je odigrao, iako je imao probleme sa kičmom. Bacao se na svaku loptu, nijedna nije bila izgubljena. Vidimo se sledeće godine u Francuskoj Pefi!
Bogdane, mali, mudonjo, Bogi brate... Bićeš klasa. Video se grč kod njega. Taj mali jednostavno ima nešto u sebi što ga tera da u svakoj utakmici daje 25 poena. Samo tako se napreduje. Ambicija! On to ima u sebi, i verujem da je dovoljno mentalno stabilan da to iznese. 22 godine? Može on to. Brazil, Grčka, 4. četvrtina protiv Francuza i 10 poena. Ima to nešto da kada treba on pogodi. To se ne trenira, to imaš ili nemaš. Nešto što te razlikuje, nešto što je imao i ovaj naš majstor na klupi.
Nemanja Bjelica, igrač koji se napokon oslobodio. Igrač koji je i na reprezentativnom nivou pokazao koliko može. Donekle ista flegma kao i Teo, dosta su slični, ali i on i Teo su se nekako na ovom Prventsvu oslobodili. Bjelicu nikad nisam video ovoliko agresivnog na tablama. 10 skokova je skupljao kao od šale, ponekad na krajevima utakmica sam se pitao da li su ga statističari zakunuli za 2-3 skoka. Kreirao je, igrali smo P&R sa PF/C to ne može nijedna ekipa u Evropi, sem Francuza zbog Borisa Dijaoa, i Rusa zbog Hrijape. Imamo to nešto sa njim što niko drugi nema. Imamo dijamant, koji je pokazao koliko on stvarno može, a tek mu je 26. Bravo Beli, prinče Blokova!
Miroslav Raduljica, rekao sam na početku prventsva, da nam rezultat zavisi od Raduljice. Jer su nam potrebni poeni sa niskog posta, koje ne možemo da dobijemo od Krleta zbog povrede i od Štimca i Katića, koji nisu taj kalibar. Mnogi nisu znali šta da očekuju od naše brade, a ja sam nekako verovao da može upravo igrati na 10-15 poena svaku utakmicu, i svojim poenima doprineti širini u napadu. Mnogo je on pomogao Bogdanu i Teu. Mnogo! Brada je na ovom Prventsvu postao igrač. Možda neće dobiti NBA ugovor, ali će klub u Evropi moći da bira. Uzmi Tea za ruku, neka te vodi kod Rusa u Moskvu.
KalEniću, šta da kažem o njemu. Eliminacionu fazu, pokrenuo je on. Kucanje preko Burusisa, reakcija ekipe... Mašina se upalila tad i nije stala do poslednje sekunde finala. Trojke, zakucavanja, prodori, odbrana, kretnja bez lopte. Nije on Radulja, Bogi, Teo ili Beli, ali ima i on ulogu u ovoj ekipi i siguran sam da će Sale i ubuduće računati na njega. Energy guy koji diže broj obrtaja sve više. Takvog igrača treba imati u ekipi.
Stefan Jović, Nišlija, koji je sve prijatno iznenadio. Nije bio uplašen scene, nije ga pojelo, izdršao je na terenu, sa loptom u rukama, a na kraju i Amerima prodao par forica. Imao je dobre role na prventsvu, i sigurno će naći dobar ugovor posle ovoga. Nedoviću i Milosavljeviću ostaje da se izbore sada za Francusku pored njega, jer je svoje mesto i poziv opravdao. Neće njima biti tako lako pored Jovare sada. Neka se pomuče malo.
Simonović, Katić, Štimac i Birčević. Možda kasnije nisu imali neku veliku ulogu, ali su imali svoje mesto u ekipi. Možda nisu davali 20 poena, ali su bodrili svoje drugare, pokazali jednu veliku dozu zajedništva i povezanosti sa ekipom. Tih 12 momaka izgradili su nešto preko leta, i svi imaju velike zasluge za to.
Krstiću, kapitenu, za kraj, HVALA TI ZA SVE! Za svaku utakmicu, za svaki koš, za svaki skok. Hvala za zicere protiv Francuza zbog kojih smo igrali protiv Amera, hvala za osećaj pripadnosti. Hvala za to kada si igrao povređen. Možda ne volim te neke tvoje izjave kada se ljutiš na nekoga i sve to. Ali, poštovanje, uvek! Čovek koji je mnogo dao i čovek koji večeras ispred Skupštine zaslužuje možda i najveće ovacije. Ne Teo, ne Sale, nego upravo on.
Veliki je ovo uspeh, ali zaista. I dalje vrtim film, kako, zašto... Drugi smo na svetu bre! Ako je san, jebiga ne budite me, hoću da sanjam još malo.
BRAVO MOMCI!!!
Svakim danom sve više...!