Evropsko prvenstvo 2015

I mi smo Sloveniju u BL dobili na isti način. Poene smo postizali uglavnom na individualni kvalitet.

Ray Allen napisao/la: I mi smo Sloveniju u BL dobili na isti način. Poene smo postizali uglavnom na individualni kvalitet.

U početku da jer smo ušli malo nervozno, željni dokazivanja a nije krenulo kako treba. U drugom poluvremenu smo iskreirali dosta otvorenih šuteva, neke smo pogodili neke nismo ali kako je utakmica odmicala igrali smo sve više timski čak smo i gubili lopte zbog tih nepotrebnih dodavanja umjesto da se šutne. Svakako da to nije bila igra koja nas krasi ali zna se kako naši momci igraju. Ne sudi se na osnovu jedne utakmice ali ako Italijani igraju kao juče mislim da nećemo imati problema sa njima.

Setite se samo reči Karla Rekalkatija nakon osvojene bronze u Švedskoj:
"Ovo je sjajan uspeh, ali teška vremena nas očekuju kada se ova generacija povuče".
I sve je pogodio. Nakon srebra u Atini ređaju neuspeh za neuspehom.

Stvarno losa igra zabara sinoc protiv Rusije.Doduse igrali su nekompletni.Ali stvarno ne vidim neki veliki prostor za njihov napredak sto se tice timske igre,jer sve Pianidjianijeve ekipe igraju takvu kosarku.Sve se svodi na individualne akcije pojedinaca.

Ispravi me ako gresim,ali koliko se secam Siena sa Stonrukom,Satom i kompanijom nije igrala losu odbranu,a ovi zabari bas lose deluju u odbrani

Radojkovic napisao/la: Ispravi me ako gresim,ali koliko se secam Siena sa Stonrukom,Satom i kompanijom nije igrala losu odbranu,a ovi zabari bas lose deluju u odbrani

Jesi li ih gledao?

Ako mislis na Italiju,gledao dve pripremne ove godine.

Da na Italiju.
Nisam ih gledao, a čuo sam da baš biju u odbrani pa zato pitam.

Pa sta znam,to je moj neki utisak na osnovu te dve utakmice,gledao sam ih protiv Slovenije i pre nekoliko dana protiv Gruzije.Na tom mecu protiv Gruzije su delovali meni bas lose u odbrani,jedva su dobili,a primili su 90 poena.Ali to ne mora nista da znaci,to su samo pripremni mecevi,a bas sam radoznao da vidim kako ce da izgledaju na zvanicnim mecevima ne samo u odbrani,nego generalno sa svim ovim NBA zvezdama,pa sam zbog toga prokomentarisao,interesuje me sta ljudi ocekuju od njih

Sto se tice Italije, u odbrani se ne zna ko pije a ko placa. Rusija se bukvalno igrala sa njima u drugom poluvremenu. Bili su potpuno razbijeni. Da nije bilo pomoci sudija ne bi dobili taj mec. Kada naidju na reprezentaciju koja ce zaustaviti njihove najbolje sutere ( konkretno mislim na Belinelija, svojim sutevima podize tim iz mrtvih), nemaju sta da traze.

Objavljen konacan spisak reprezentacije Bosne i Hercegovine. 12 igraca koji ce predstavljati svoju zemlju na Evropskom prvenstvu su: Nemanja Gordic,Aleks Renfro,Edin Bacvic,Elmedin Kikanovic,Andrija Stipanovic,Miroslav Todic,Adin Vrabac,Nedim Buza,Milan Milosevic,Marko Sutalo,Dalibor Persic i Muhamed Pasalic.

A i nas strucnjak na klupi Gruzije Igor Kokoskov objavio konacnih 12 za EuroBasket. Izgleda da mu nije bilo bas tesko da izabere sudeci u kojim klubovima mu igraci nastupaju.

Večeras od 18:30 časova na SK1 specijalna emisija o Eurobasketu 2015.
Očekivanja selektora timova iz bivše SFRJ, izjave igrača, analize Žarka Paspalja, Milana Gurovića...

znam da smo zaključili da Hrvati veze nemaju o košarci i da samo drukaju kontra nas , ali Mario Gira je najbolji NBA bloker na slovenskim jezicima i basket ludak koji je već godinama u mojim bukmarksima, sada se malo uhvatio ervo-košarke i napravio je finu analizu naše grupe.

dacho, odmah preskoči ovo

Koji idiot je radio ovaj ždrijeb da na jednoj strani imaš onakvu grupu kao Francuzi, a na drugoj ovo. Ma jasno je meni da su Talijani i Njemci lošijim rezultatima zadnjih godina ispali iz ozbiljnih kategorija, ali ovo nije mafija iz UEFE koja slaže glupi sistem natjecanja kako bi dala jednako šansu svima i tako maskirala činjenicu da su korumpirani do boli (i usput omogućili Dinamu da igra Ligu Prvaka što je sprdačina, iako ću eto barem moći pogledati Bayern uživo, makar će nastupiti u B postavi). Mislim, ako možete favorizirati Fince radi navijača i dati im wild card za svjetsko, ako možete dati svakom domaćinu skupine da bira jednog protivnika s kojim želi igrati, zašto pobogu netko nije bio dovoljno pametan da razdvoji ovih 5 reprezentacija?

Ok, čak i ako prihvatim argument da nije bilo moguće predvidjeti sve otkaze koji su posebice grupu A učinili smiješnom, može li mi netko dati valjani razlog zašto Španjolci i Srbi igraju zajedno u skupini? Što nisu stavili i Litvu s Francuskom? Tezu da bi Njemačka s Dirkom i Schroederom vjerojatno bila druga u skupinama A i D već smo iznijeli, dakle ovo je stvarno propust nad propustima organizacijski gledano jer ćeš u situaciji kad imaš možda 8 atraktivnih momčadi bez jedne ostati već u razigravanju po skupinama, što je jednostavno bezveze.

Uglavnom, Španjolci su i ovdje favoriti, ali kao što su zadnja natjecanja pokazala, daleko od toga da ih se ne može skinuti. Srbija jaše na valu euforije, kako to obično s njima biva vrhovi su im vrhunski, a dolovi dublji od kineskih rudnika, s tim da ova situacija izgleda tako kao da će jahanje pozitivnih emocija trajati još neko vrijeme. I imaju dobru ekipu, nisu krcati kao Francuzi i nemaju takve klase kao Španjolci, ali već činjenicom da mogu izvoziti bekove umjesto da uvoze Amerikance jasno daju do znanja da su bazenom talenta daleko ispred ostatka konkurencije.

Italiju i Tursku ipak vidim iza ove dvije momčadi, Talijani će itekako morati strepiti od Njemaca, a Turci usprkos otkazima imaju dovoljno solidnih igrača i igrat će u naklonjenoj im atmosferi da jednostavno ne vjerujem kako opet mogu prirediti neki od svojih klasičnih brain fartova i raspasti se u svlačionici. Iako će upravo Njemačka navijati baš za takav rasplet, njihova tanka momčad previše ovisi o usporenom Dirku i za svoje dobro još uvijek prebrzom Derondu da će teško dalje bez pomoći niza sretnih okolnosti.

Nakon plasmana dalje, Španjolce svakako čekaju dvije nezgodne utakmice, prvo protiv Grčke ili Hrvatska u četvrtfinalu, odnosno protiv Litve ili neke od momčadi iz skupine (moguće da ih tu gledamo protiv Srbije ili Italije) u polufinalu, dakle s njihove strane ždrijeba čak dvije ekipe iz grupe bi mogle među 4, a jedna bi mogla doći i iz suprotnog smjera. Sad, hoće li im ovakvo zahtijevno zagrijavanje u kojem nemaš vremena za predah (osim protiv Islanda) pomoći ili odmoći u toj drugoj fazi, ostaje da vidimo.



B1 ŠPANJOLSKA

Marc je odlučio uzeti godinu odmora od repke nakon što je zadnje dvije godine bio nositelj, posebice u Sloveniji (što je mudra odluka, takav teretnjak definitivno treba paziti na broj utakmica tokom godine kako bi ono najbolje čuvao za playoff), ali zato se pozivu odazvao brat Pau koji se preporodio u Bullsima i nakon maltretiranja zadnjih par godina u Lakersima opet uživa u košarci. Netko će reći da su zbog Marcova izostanka slabiji nego inače, kao i zbog činjenice da nema Ibake, Navarra, Rubia i Calderona, ali stanimo malo na loptu i pogledajmo širu sliku. Na zadnja dva natjecanja Španjolci su već kiksali, u Sloveniji su poklekli protiv Francuske energije i Parkera, a doma su zbog sudara s Gobertom nastup završili već u četvrtfinalu.

Dakle, ako su te momčadi bile toliko bolje od ove zašto nisu ostvarile veći uspjeh? Znači li to da će ova biti četvrta u skupini? Taj Navarro nije igrao ni u Sloveniji i to je bilo dobro za njih, puno više je lopta bila u rukama Rodrigueza i Lulla koji su po defaultu, iako također skloni povremenom uzimanju nerezonskih šuteva da provjere isplati li im se te večeri igrati loto, puno nesebičniji igrači koji će i razigrati, usput i barem pokušati odigrati bolju obranu. U Sloveniji su upravo Rodriguez i Lull maskirali sve probleme tadašanje reprezentacije, od izostanka Navarra, preko Rubieve drvene ruke do Calderonovih sve težih nogu (Rodriguez je praktički u finišu turnira bio najbolji BEK kojega su imali i najveća podrška Gasolu). Lani pred domaćom publikom Navarro je zabijao u svom stilu, ali apsolutni izostanak all-round učinka itekako je koštao Španjolsku - iako ga nikada nisam volio jer je ultimativni heat check igrač koji po prirodnim zakonima treba isključivo igrati rolu šestog čovjeka, njegova veličina kao strijelca je neosporna, ali isto tako je postalo neosporno da je prestar za glumiti prvu opciju na vanjskim pozicijama.

Rubio, koliko god bi im dobro došla njegova veličina defanzivno, ipak se ne uklapa toliko u Euro košarku gdje njegov nedostatak šuta i slaba realizacija na ulazu još više dolazi do izražaja nego u NBA zbog nepostojanja pravila defanzivne tri sekunde i mogućnosti da centar jednostavno kampira pod obručem, dakle gdje se igra čista zona umjesto hibrida preko bare koji od zadnjeg čovjeka ipak traži povremenu promjenu pozicije koja otvara pukotine kroz koje se spretan dribler može provući. Calderon se vraća na parkete nakon gadne ozljede, sada vjerojatno još sporiji nego je to bio prije godinu dana kada je bilo još očitije nego u slučaju Navarra da je njegovo vrijeme kao nositelja reprezentacije prošlo. Ibaka ionako nije mogao nastupiti ovdje sve i da je htio obzirom da u Mirotiću već imaju jednog dozvoljenog naturaliziranog igrača, koji je uz to stilom igre i svime što donosi svakako bolji izbor od Sergea. Dakle, ako ćemo pričati o izostancima, onda je realno jedini pravi minus Marc (sljedeći najbolniji izostanak vjerojatno je onaj Abrinesov zbog ozljede stopala što ćemo elaborirati malo kasnije).

Ako krećemo od te teze onda je jasno da ova Španjolska prije svega neće imati bedem u sredini obrane kao što je bio slučaj na prijašnja dva natjecanja. Ali, ono što će dobiti zauzvrat sa svim ovim promjenama je puno življi napad. Em je Pau kao petica ipak bolji i agresivniji strijelac na bloku od brata koji je prvenstveno spot-up šuter i playmaker. Em će Mirotićev šuterski raspon otvoriti prostor u sredini kako to nije bilo moguće dok su igrali s centarskim parom Gasol-Gasol ili Gasol-Ibaka ili kada bi, ne ponovilo se, Claver veći dio utakmice glumio četvorku. Em će bez Calderona i Navarra imati življe noge u presingu, tranziciji i slash & kick igri. Em će bez Rubia u blizini moći koristiti rotaciju u kojoj će svaki BEK biti šuterski plus, a ne minus.

Dakle, ovo ne samo da neće biti jedna od lošijih repki Španjolske, već bi ovisno o formi ključnih pojedinaca vrlo lako mogla biti uspješnija od zadnje dvije ekspedicije. Ono što je najbolje kod njih je da čak ni usprkos svim ovim promjenama i smjeni generacije nisu izgubili dubinu te praktički mogu računati na rotaciju od deset igrača koji bez problema mogu startati na bilo kojem rosteru ovdje. Jasno je također kao dan da ni Rodriguez ni Lull ni Rudy nisu ništa više od haklera koji ti ulaskom u lošu šutersku formu mogu sjebati planove, ali, opet kažem, stavimo stvari u kontekst - oni su igrači u naponu snage, Calderon i Navarro to nisu. Da su kojim slučajem 2011. morali računati na više Rodrigueza i Lulla to bi bila tragedija jer su Navarro i Calderon tada bili apsolutne face, ali u 2015. micanje ovih potonjih u stranu definitivno je dobrodošlo.

Oko spomenute trojice uglavnom će se sve vrtiti na perimetru, a dubinu će dati dokazani ACB igrač Ribas i mlađahni Vives koji je bio oslonac mladih reprezentacija zadnjih godina. Ribas je godinama nosio Valenciu da bi sada otišao u Barcelonu gdje će nasljediti Huertasa koji odlazi u Lakerse, odnosno gdje će u drugi plan potisnuti Navarra kao što to upravo radi u reprezentaciji, dok bi Vives s vremenom trebao postati njegov nasljednik u Valenciji i dolazak ovdje bit će mu odlično iskustvo. Nije ovo idealna situacija, Ribas usprkos iskustvu nije dokazan reprezentativni igrač, a Vives je premlad, uz to su obojica combo-bekovi, što nas dovodi do razloga zašto će im nedostajati Abrines. Iako na dvojku mogu uskočiti i Rudy i Ribas, pravog back-up swingmana nema na vidiku i tu bi Abrines odlično zaokružio rotaciju. Ovako će vjerojatno morati na beku tu i tamo koristiti sporog spot-up šutera poput San Emeteria koji je prikladniji za rolu trojke i koji bi ovdje kao dio rotacije mogao biti najslabija karika koja će dodatno opteretiti obranu.

Na trojci pak njegova šuterska kvaliteta svakako će bolje poslužiti od Claverovog slabašnog učinka s perimetra, što je dobro, jer to Clavera svodi na minimum minuta na perimetru, te eventualno manju rolu zamjene Mirotiću kao dodatna stretch četvorka. Ako pak matchup to bude nalagao, tu imaju i prave šljakere sposobne donijeti kvalitetu više u skoku i obrani na uštrb šuta u vječnom Reyesu i živahnom Aguilaru, tako da neće biti razloga Clavera koristiti u ozbiljnoj ulozi kao u Sloveniji. Što se pak centarske pozicije tiče, tu su imali određene upitnike obzirom na mladost Hernangomeza, ali kroz ovo pripremno razdoblje bivši i budući suigrač Porzingisa dokazao se itekako spreman pomoći momčadi u oba smjera. Malo previše faulira, što je i razumljivo obzirom na mladost, ali za 10-15 minuta koliko će trebati u važnijim utakmicama nije ni bitno da se previše pazi. Ima masu za zatvoriti reket, hvata sve što treba u skoku, može se otvoriti i kroz pick & roll, ima i meku ruku oko obruča, a može ubaciti i slobodna. Skroz fin igrač, nakon prvenstva vjerojatno ćemo još jednom čestitati Jacksonu na draftu.

Uglavnom, iako će defanzivno pasti jer malo tko u udarnoj petorci živi od obrane, napadački bi ova verzija Španjolske definitivno trebala nadmašiti zadnja dva izdanja. S uigranim tandemom Bullsa u glavnim ulogama, a uz to i u dobroj formi, bit će matchup noćna mora sve dok vanjski trojac, tko god to bio, bude u stanju trpati trice dobrim postotcima. Kao i obično, teško mogu zamisliti da ne dođu do Finala, s tim da ovaj put u toj šuterskoj kvaliteti više imaju puno bolji osigurač od eventualne loše večeri nego je to bio slučaj lani kad nisu nikako mogli dovoljno odčepiti reket zbog mnogobrojnih teretnih postava koje su koristili. Francuze teško mogu skinuti bez kvalitetne defanzive, ali za sve ostale momčadi imaju dovoljno. Sad samo da to nekako dokažu i na parketu.

B2 SRBIJA

Euforija oko lanjskog srebra i finala protiv Amerikanaca se još nije stišala i to je dobro jer će im trebati itekakva pomoć kemije i vjere ako još jednom misle ponoviti sličan rezultat. Srbi imaju odličnu reprezentaciju, kod njih se osjeti da riječi kao "kult" i "srce" nisu samo mrtva slova na papiru, ali nemaju takvu razinu talenta da bi ih se kao momčad moglo smatrati sigurnim osvajačem makar bronce. Uostalom, koliko god da su u drugom dijelu WC turnira digli razinu igre (čitaj: koliko god da je Teodosić na dvije utakmice postao veći James Harden od Jamesa Hardena, osim kraće brade), na kraju su ipak završili baladu s tek devetom koš razlikom (ostvarenom doduše protiv uvjerljivo najtežeg rasporeda, što izbacuje onu klasičnu tezu da im se ždrijeb otvorio kao na primjer Hrvatskoj u Sloveniji) i scoreom od tek 5-4 (sumnjam da je previše momčadi u povijesti osvajalo srebro s takvim rezultatom).

Ako ćemo računati da će opet imati sličan pristup, a po svemu sudeći nema razloga sumnjati u to obzirom na idealnu kemiju između stručnog štaba i igrača, onda nam ne ostaje ništa drugo nego proanalizirati da li je sa strane talenta ovo drugačija momčad od lanjske. Ono što u startu Srbiju odvaja od većine ovih reprezentacija koje se ne zovu Francuska ili Španjolska je to što imaju bekove na koje se mogu osloniti. I ne samo to, već imaju i višak opcija koji pokriva gotovo sve zamislive košarkaške potrebe tijekom jedne utakmice. U doba eurobasketanja u kojem su putovnice Amerikancima postale nužnost kako bi imao nekoga tko može zavrtiti pick & roll, Srbi su krcati rješenjima - uz i dalje odličnog Teodosića, koji će teško ponoviti onakav niz utakmica kao prošlo ljeto, ali koji je i dalje klasa, te Bogdanovića, tu je sada i Nedović, a svakako treba spomenuti i Markovića iako je njegova rola više ona specijalca (sad bih rekao 3&D igrača zadatka, samo što bi me onda odmah napali čitatelji iz Srbije da Marković ne može ubaciti tricu da se postavi na glavu - jebiga, ja njega do prošlog ljeta nisam zapazio, a lani je svaki put kad je trebalo stavio tricu, taman da ga obrane moraju uvažiti dok je na parketu).

Ovaj detalj s bekovima nekako kao da nije dovoljno naglašen, mislim košarka je igra u kojoj je posjed lopte bit svega, a upravo je u njihovim rukama lopta najveći dio vremena. Ako nemaš igrače koji s njom mogu doći od točke A do točke B bez da se spotaknu, onda ni igra koju možeš pružiti ne može biti tečna. Što je razina talenta manja, to je sve vidljivije, a kako je Eurobasket u neku ruku bliži NCAA košarci nego NBA, onda je i jasno da momčad koja ima bekove koji znaju driblati, šutirati i dodavati može ostvariti značajnu prednost.

Na ostalim pozicijama Srbi pak nemaju takav luksuz. Na krilu se doslovno krpaju, lani su otkrili Kalinića kao rješenje iako je on više igrač zadatka i old school trojka koja će pomoći u spot-upu, defanzivno i u skoku, nego pravi moderni swingman koji može igrati s loptom kao dodatni dribler. Ako im zatreba takav mogu ubaciti dugonju Bogdanovića, iako u takvoj postavi postaju previše ranjivi defanzivno, a i Bogdanoviću je teže doći do dobrog šuta nego protiv nižih bekova nad kojima uglavnom ima prednost u fizikalijama. Treći igrač kojega koriste na ovoj poziciji, Simonović ili Milosavljević, ovisno s kojim Đorđević odluči popuniti roster, nije klasa s kojom možeš računati na uspjeh, točnije ozbiljne reprezentacije ne bi trebale imati replacement level igrača po 20 minuta na parketu. A do toga bi moglo doći ako Kalinić uz borbenost pod košem ne donose i 3&D kvalitetu na perimetru kao lani, odnosno ako Bogdanović nastavi igrati mlako kao u većem dijelu priprema (njegova ozljeda ostavila je definitivno traga na izvedbi, nije u sjajnoj formi, a itekako je bitan igrač za ambicije Srbije).

Također, Kalinić je odlična nadopuna uz Bjelicu jer i sam više stretch četvorka u modernoj košarci, dakle dok je jedan na perimetru drugi se uvijek može uključiti u akciju kao dodatni skakač i tako momčadi omogućiti da održava pritisak uz skoku usprkos tome što igra sa šuterom viška. A taj šuter viška nije ništa manje zaslužan za uspjeh Srbije od igara Teodosića na playu - Bjelica je bez premca bio najbolja stretch četvorka lani u Euroligi, a njegov ubojiti šut za tri dobrim dijelom otvarao je prostor Teodosiću da na trenutke potpuno preuzme kontrolu nad utakmicama reprezentacije kao rasna triple threat opcija.

Po mojim projekcijama Bjelica je nakon Goberta, Gasola, Gortata i Valanciunasa najozbiljniji kandidat za MVP-a ovog turnira u kategoriji advanced statsa, što govori sve što treba znati o njegovom značaju za Srbiju. Lani je malo podbacio šuterski, izvukao ga je veteran Teo, ali ovo je sada nova prilika da u reprezentaciji dođe do primopredaje liderske štafete. S njim na četvorci Srbija istovremeno ima i kvalitetu u obrani i mogućnost zaigrati modernu napadačku košarku, a kad mu još dodamo Raduljicu kao partnera pod košem, dođemo do sasvim fino zaokružene petorke. Braduljica baš i nije igrao previše prošle sezone smucajući se između Kine i NBA, ali njegova na energiji bazirana igra zbog toga zasigurno neće patiti. On će svoje pod koševima napraviti, tako da je pravo pitanje tko je njegov back-up, odnosno tko će povući ako startni centar upadne u probleme s osobnima. Lani su imali idealno rješenje u veteranu Krstiću koji se pomirio sa smanjenom rolom i od lidera se bez puno drame pretvorio u korisnog igrača zadatka, pouzdanog centra koji uz solidnu kontrolu reketa može dati impuls napadu šutom s poludistance.

Njegov najlogičniji nasljednik u toj roli za promjenu ritma bio bi Zoran Erceg, solidni centar Galatasaraya meke ruke, a kroz pripreme se kao eventualno rješenje nametnuo i nedavni osvajač naslova NBA prvaka Kuzmić koji se dogodine vraća u Europu, točnije stiže u Pao. Možemo očekivati čak da obojica završe na finalnom rosteru sada kada su Spursi otkrili da Marjanovićevo stopalo treba odmor, ali teško da možemo očekivati od njih konstantnu kvalitetu koju je donosio Krle ili koju su mogli dobiti od Bobana.

Sve u svemu, reprezentacija je ovo bez veće mane, osim one da bi u slučaju da Bogdanović nastavi s blijedim partijama problemi na boku mogli postati još izraženiji. Za Bjelicu nema straha, Teodosić će svoje odraditi ako ne u Hardenovom stilu, a ono barem svom vlastitom, ali, previše toga ovisi o Bogdanoviću koji nije u formi, Kaliniću koji nema dovoljno iskustva i Raduljici iza kojega je nesigurna centarska rotacija tako da se ne bi trebali iznenaditi ako podbace u skupini, a zatim i kroz razigravanje. Određeni rizik od regresa uvijek postoji kada netko onako naglo nadmaši realna očekivanja kao što je bio slučaj s njima lani u Španjolskoj, ponekad samo treba pričekati da se scenarij odigra kako bi znali s koje strane je opasnost dolazila.

B3 ITALIJA

Talijani žele u Rio i stoga su okupili najbolju reprezentaciju u zadnjih deset godina punih razočaranja. Razočaranja koje je bilo dodatno naglašeno paradoksalnom situacijom da su imali više talenta nego ikada, ali ga nikako nisu uspjevali pretočiti u momčad s glavom i repom. Nije im to u potpunosti uspjelo ni sada, previše je rupa na ovom rosteru, ali barem izgleda da su svi željni akcije i da stoje iza istog cilja što, iskreno, nisam vjerovao da će se ikada ponoviti kada je ova njihova NBA igračima krcata generacija u pitanju.

Ono što ih u startu izdvaja pred većinom konkurenata je činjenica da su doveli sve što su imali, iako su obično upravo oni zbog otkaza i loše kemije svih ovih godina doživljavali krahove (koji su kulminirali činjenicom da se 2009. nisu čak ni plasirali na Eurobasket). Mislim, Gallinari se opet mogao izvući na račun nekakve ozljede, Bargnani je slobodno mogao šetati od pizzerie do pizzerie po Brooklynu i nitko mu to ne bi ni zamjerio, ali evo čak je i on odlučio jednom napraviti nešto za dobrobit višeg cilja od vlastite statistike. Doduše, nakon što je iskrenuo gležanj pri kraju priprema činilo se da će Talijani morati dalje bez njega, što uopće ne bi predstavljalo prevelik problem, dapače, kasnije ću objasniti zašto mislim da ga ionako moraju koristiti u malim dozama, ali izgleda da će usprkos tome Andrea ostati s momčadi do kraja.

Ono što odmah upada u oči je da su Talijani šuterski krcati. U biti, toliko su šuterski krcati da teško nalaze mjesta u rotaciji za ljude koji rade neke druge korisne stvari poput driblanja ili igranja obrane. A imaju taman dovoljno od svega da bi, ako pronađu pravi balans, mogli do polufinala.

Bellineli je lider ove momčadi na vanjskim pozicijama, često glavni kreator ili kroz pick & roll ili u izolacijama, a na krilima njegove kvalitetne slash & kick igre su prezentirali kao sasvim solidni u Sloveniji dok nisu naletjeli na Šarića i Hrvatsku te doživjeli poraz od kojega se više nisu oporavili. Jasno, ta momčad nije bila ni približno duboka poput ove, ali i u tom slabijem izdanju bilo je jasno da nemaju problema s trpanjem.

Kako bi Bellineli uhvatio zraka i odigrao dovoljno minuta u spot-up roli u kojoj je ipak najbolji, Talijani vrte gomilu pick & roll akcije i sa svim ostalim bekovima i to u svim mogućim kombinacijama, od klasičnog 1-5 do 3-2 u kojem kreiraju dodatni mismatch. Dakle, što se igre tiče tu neke velike mudrosti nema, uvijek su minimalno četiri šutera na parketu i s njima barem tri igrača sposobna napasti s loptom nakon picka. Ono puno važnije je kome će i kako podijeliti minute.

Kako se Bellinelli ne bi previše umarao prenošenjem lopte i ganjanjem brzih bekova, trener Pianigiani (najbolje što imaju obzirom da ne mogu do Messine, čovjek koji definitivno ima ogromne zasluge u tome što je ova talentirana generacija konačno okupljena kako spada) voli koristiti još jednog brzog beka uz njega. Obično su to ili iskusni Cinciarini ili Hackett. Prvi nije idealan zbog slabog spot-up učinka, a ujedno je sklon olako gubiti lopte kao razigravač, a drugi je nešto bolji strijelac iz driblinga i kreativniji playmaker, zbog gena i bolji defanzivac (inače, klasična priča o tati Amerikancu koji je u Italiji uz profesionalno bavljenje košarkom zasnovao i obitelj).

Iako Cinciarini obično starta, Hackett je u ovom trenutku svakako u boljoj formi, dapače nakon sezone karijere završio je u Olympiacosu, a upravo će ga Cinciarini zamijeniti u Milanu. Uglavnom, ovo je solidna rotacija, ali najbolje od svega tu dubina Talijana ne staje. U još jednom combo-beku Aradoriu imaju dodatnog čovjeka sposobnog odigrati pick & roll pa iako ni on nije vrhunski šuter i slasher, ima sasvim dovoljno kvaliteta da u ovom kontekstu posluži kao pristojan rotacijski igrač.

I tu nije kraj, ako im zatreba još jedan BEK sposoban napasti iz pick igre, Gentile se bez problema može spustiti na dvojku i odraditi taj dio posla. Inače, upravo se Gentile morao najviše žrtvovati u ovom kontekstu svih na okupu jer će, umjesto da napravi korak naprijed u reprezentaciji i dobije priliku kao udarna opcija, još jednom popunjavati rupe ulazeći s klupe. I to gdje god bude trebalo, kao dvojka sposobna igrati s loptom, kao ispušni ventil na poziciji trojke koji čeka povratne lopte ili čak kao stretch četvorka u ultra niskoj postavi.

Startna trojka ovdje će pak biti Datome koji će se spustiti poziciju niže od onoga što inače igra u reprezentaciji, iako u ovom kontekstu neće biti jasnih pravila tko što igra. Naime, kao i Gallinari, Datome je prespor da bi igrao obranu na perimetru, tako da mu je ta uloga stretch četvorke više odgovarala čak i defanzivno, a kad na parketu ne bude Gentilea, upravo iz činjenice da će Datome i Gallo igrati krilni dvojac proizlazit će najveći problemi za njihovu obranu. Jasno, pri tome uopće ne treba posebno naglašavati kako je Datome fenomenalan spot-up košarkaš savršene šuterske FORMEčija kvaliteta leži upravo u toj specijalizaciji iako je i on poput Bargnania zaradio ozljedu pri samom kraju priprema i pitanje je koliko će spreman biti za start Eurobasketa (koliko sam skužio iz talijanskog tiska u pitanju su prepone).

Gallinari će pak uz rolu stretch četvorke imati i veliku odgovornost kao sekundarni kreator nakon što se akcija zarola - ako ne upali prvotni pick & roll, Gallo će dobiti loptu u spot-up situaciji iz čega će birati hoće li igrati 2 na 2, 1 na 1, šutirati ili pak ići na ulaz. Uz to, netko će trebati odigrati nešto i u postu, tako da će mu se s vremena na vrijeme spustiti i lopta na blok kako bi šutirao skok-šut iz okreta. On ovako nešto može odraditi zatvorenih očiju i njegova učinkovitost u sredini mogla bi pokriti sve eventulne propuste uokolo.

Iako na papiru izgleda da je Bargnani startni centar, a tako nešto su na početku priprema i pokušavali uigrati, očito je da će Talijani morati na parketu imati barem jednog šljakera, a tu rolu petice koja postavlja blokove i onda trči na skok u napadu već su navikli odrađivati Cusin i Melli. Ni jedan ni drugi nisu zaštitnici obruča, to ova repka nema ni pod razno, ali su barem spremni zasukati rukave i odraditi prljavi dio posla poput guranja i skakanja, što će Italija od Bargnania teško dobiti. U biti, ako ne misle biti totalna defanzivna propast, onda bi idealno bilo Bargnania držati na parketu samo kad nema ili Datomea ili Gallinaria, odnosno kad uz njega igra Gentile i jedan od ova dva spomenuta šljakera. Ova ozljeda omogućit će Pianigianiu da racionalnije rasporedi uloge i da ne jaše isključivo imena, a to nikako neće biti loše za šanse Italije. Jer, ono što Bargnani donosi već imaju na bacanje, ali ono što im mogu dati Cusin i Melli, koliko god limitirani individualci bili, u ozbiljnom je deficitu na ovom rosteru.

Uglavnom, iako nemaju previše šarolikih opcija, sama činjenica da mogu složiti rotaciju od deset igrača koji su sposobni odraditi posao bez štete velika je stvar na ovakvom turnirskom tipu natjecanja. Zato će i biti opasni kada krene razigravanje - koliko god će biti večeri kada im puno toga neće polaziti od ruke, nema šanse da šuterski ikada toliko podbace da ne ostanu u igri. Ključno će biti pogoditi idealni omjer između ovih trik postava s 5 šutera bez defanzivca i klasičnijih petorki s definiranim rolama koje su neophodne u Euro košarci. Bude li i jednog ili drugog premalo, odnosno previše, opet se mogu vrlo lako na dobri stari talijanski način sami upucati u nogu.

B4 TURSKA

U Sloveniji su se raspali na njima svojstven način, u Španjolskoj su donekle stali na noge izborivši četvrtfinale obranom ostvarivši pri tome negativnu koš razliku. Nakon što ni povratak Tanjevića nije uspio smiriti odnose u svlačionici, pokušali su sa Atamanom kao trenerom i pogodili, lani su opet izgledali kao da im je stalo. Jasno, zbog katastrofalne situacije s bekovima gdje su opet morali jahati Gulera i Arslana, kao i zbog izostanka Ilyasove zbog čega su isključivo igrali staromodnim postavama s dva klasična teškaša pod košem, bili su previše limitirani u napadu da naprave išta ozbiljnije, ali, obzirom na viđeno u Sloveniji, sama činjenica da se nisu tukli u svlačionici svojevrsna je pobjeda.

Jasno, to se sve može promijeniti preko noći, ali Ataman je nastavio gdje je stao izbjegavajući moguće nagazne mine pa mu tako nije ni palo na pamet zvati Kantera koji je nakon toga plakao kako ga savez ignorira iz političkih razloga iako svi dobro znamo da bi jedna takva primadona za čas zapalila ionako nategnute odnose raznih klanova koji uvijek mogu isplivati na površinu. Uglavnom, obrana je lani posložena oko matchup zone koja je na 25 minuta bila u stanju čak uznojiti i Amerikance, a taj detalj bi i ovdje trebao funkcionirati, iako na dosta slabijoj razini jer će umjesto Asika peticu igrati Aldemir i Erden. To ovako po imenima zvuči dobro, ali treba uzeti u obzir da je Aldemir do sada rijetko trebao nositi ovakvu odgovornost, uglavnom se dokazao u skromnijim šljakerskim rolama i teško da će usprkos izuzetnim skakačkim instinktima tako dobro funkcionirati kao zadnji čovjek obrane. Veteran Erden, a posebice vječni Savas, poznatiji su po svojim sposobnostim trpanja u reketu nego po kvaliteti u obrani i ovo bi mogao biti popriličan problem.

Što je šteta jer su poduzeli dovoljno da napadu daju potrebnu širinu. Umjesto kilavih bekova s kojima si bio sretan ako ne bi uzalud izgubili loptu, dali su putovnicu junaku lanjskog izdanja Turske lige, američkoj lutalici Bobbyu Dixonu koji je u 32-oj godini na trenutak poludio, osvojio titulu MVP-a Finala jedne od tri najmoćnije lige u Europi usput dovevši svoj neugledni klub Karsyaku do naslova preko Efesa i Fenera. To je bilo dovoljno da mu daju državljanstvo, a ovaj je majstorski izabrao ime Ali Muhammad, valjda jer je ono Jabbar Abdul bio zauzeto. Uz to što su na vanjskim pozicijama dodali combo-beka s pulsom, u momčad se vratio Ilyasova, čime će konačno moći malo raširiti reket i olakšati si dolazak do poena. Dakle, postoji realna mogućnost da defanzivni pad ovaj put maskira ponovno otkrivena glad za napadačkim učinkom.

Što se ostatka rotacije tiče, i dalje je tu Guler kao BEK šuter jer boljeg rješenja nemaju, dok bi poziciju drugog bočnog trebala pokriti dva mlada igrača pred koje su odmah stavili poprilična očekivanja. I Osman i Korkmaz su mladi talenti koji su se naosvajali medalja u mlađim kategorijama i definitivno imaju kvalitetu, ali do sada nisu imali ni ozbiljnije role u klubu, a sada bi ne samo trebali pomoći reprezentaciji, već i pokušati zamijeniti učinak ozljeđenog Emira Preldžića koji je lani u Španjolskoj odradio fantastičan posao kao praktički prva opcija. Naime, obzirom na nemoć bekova, Preldžić je doslovno igrao rolu playmakera, a uz to je standardno dobro odrađivao rolu glue guya u svim sferama igre. S Dixonom za komandama njegov izostanak će biti lakše podnijeti u tom dijelu, ali konstantu koju je donosio teško da mogu ponoviti tako mladi igrači. Uz to svakako treba spomenuti da je Osman ozljeđen i da je uopće upitno u kakvoj će formi nastupiti na turniru - ako ne bude od pomoći, dobar dio minuta na boku morat će pojesti Mahmutoglu koji je solidan ligaški spot-up šuter, ali nema ni približni all-round potencijal kao ovi ranije spomenuti talenti.

Ovisno o tome kako riješe centarsku situaciju i kakav učinak dobiju od nje defanzivno, ovisi i to kakve će rezultate ostvariti (tu će ključan biti Aldemirov napredak jer od one preostale dvojice teško je očekivati kvalitetne partije, ako bude curilo previše mogli bi lako vidjeti i postavu s Erdenom i Aldemirom istovremeno na parketu više nego što je poželjno). Nisu ni približno dobri da se bore za medalju, ali upadnu li u onaj lakši dio ždrijeba tipa kao B3, onda mogu do četvrtfinala, samim time možda i kvalifikacija za Olimpijadu. Osvoje li tek B4, a nekako se najrealnijim čini da će oni i Njemci odlučivati o tom zadnjem mjestu, onda će ispasti odmah u prvom krugu jer idu na Francuze.

Sad, pitanje je što se u njihovom slučaju može smatrati uspjehom. Da su tu i Asik i Preldžić, uz dodatak Dixona i Ilyasove, možda bi mogli razgovorati i o medalji. Ovako, s nejasnom rotacijom visokih, gdje je sigurno samo da će Ilyasova trošiti gomilu lopti, te s upitnim učinkom na bokovima, teško mogu i među 8. Međutim, od rezultata će ovaj put biti važnije da budući nositelji poput Aldemira, Osmana i Korkmaza osjete dobru atmosferu u reprezentaciji. Da ozbiljno misle s mladima dokaz je i da umjesto mumije Arslana na turnir kao back-up playa vode još jednog klinca iz mlade zlatne generacije, Sipahia. Ovakvo građenje momčadi netipično je za način na koji je do sada funkcionirao njihov savez, ali, ako su stvarno spremni ispoštovati ovakav dugoročni plan koji očito uključuje potpuno okretanje ka generacija koja se kroz mlađe uzraste nakrcala raznim medaljama, onda im stvarno treba skinuti kapu (ja u to ni najmanje ne vjerujem, prije će biti da će Atamanu skinuti glavu ako kojim slučajem kiksa protiv Njemačke).

Kao bonus, njihov pokušaj da skinu Španjolce trebala bi biti jedna od top utakmica prvog dijela turnira - zla krv između Ilyasove kao (ex)predstavnika Bucksa i Mirotića i Gasola kao predstavnika Bullsa valjda je još dovoljno vruća nakon nedavnih playoff okršaja, što bi moglo donijeti finu količinu tenzija, a možda i poneku šaku u glavu.

B5 NJEMAČKA

Dirka je privukla šansa da se oprosti od reprezentacije pred svojim navijačima, a čim imaju Dirka na rosteru, Njemci nekog vraga mogu odigrati. Dirk je za ovu razinu košarke i dalje izuzetno efikasan strijelac i nema sumnje kako će njegov šut iz vana olakšati život svim suigračima, a posebice Schroederu koji je budući nositelj ove repke, jasno dok god ima volje ovako provoditi ljeta. Njegovi driblinzi i ulazi već sada će imati jednaku težinu kao trice Nowitzkog, imat će potpunu slobodu s loptom u rukama da radi što poželi. Imati dva ovako kvalitetna napadača velik je plus, samo, i problemi startaju već s njima. Naime, Dirk je prestar i prespor, a Derondo još igra isključivo u petoj brzini - momak ne samo da nije vidio šut koji nije vrijedan uzimanja, već nije vidio ni udvajanje na pick & rollu koje se ne isplati pokušati razbiti. Znači, ovaj prvi je ipak limitiran time koliko može pomoći zbog stanja u kojem se nalazi fizički i gdje teško može odraditi gomilu minuta, ovaj prvi je pak limitiran zbog stanja u kojem se trenutno nalazi mentalno. Njihove putanje karijera ne mogu biti na dva različitija mjesta, što je šteta, jer da su malo bliže, ova reprezentacija je mogla biti puno zanimljivija.

Ovako, čak i nabijanje tempa, nešto što bi idealno leglo Schroederu, ali i Schaffartziku koji će uglavnom dobiti minute uz njega u postavi s dva playa jer Švabe nemaju baš previše izbora, ovdje će ipak morati biti zaspostavljeno ako žele Dirk na parketu u dužim šihtama. Uz to, nije Dirk jedini koji bi mogao imati limit minuta, Schroeder je zbog ozljede propustio veći dio priprema i također je upitno u kakvoj formi dolazi na prvenstvo. Doduše, i usporen je vjerojatno brži i sposobniji od 99% posto bekova s kojima će se sresti, ali svako snižavanje njegovog plafona određeni je udar reprezentativnim ambicijama jer oni resursa s kojima mogu nadoknaditi gubitke jednostavno nemaju.

Uglavnom, napad će ovdje iz očitih razloga biti bolji dio njihove momčadi, dok će obrambeno ipak dosta curiti, što zbog Dirka, što zbog spomenute niske postave s dva playa. Jasno, to je minimalna cijena za platiti kako bi na parketu mogao držati najbolje košarkaše jer nije da baš plivaš u opcijama. Uz Dirkov šut i Schroederovu agresivnost s loptom, treći najvažniji element ove reprezentacije je sigurnost u sredini koju će morati dobiti isključivo od Pleissa. Koji je solidan košarkaš i definitivno treća najveća klasa na ovom rosteru, ali teško da može izdržati po 30 i više minuta po večeri kao jedina ozbiljna opcija pod košem u oba smjera. Njemci tu opcija nemaju, Zirbes koji je trebao biti back-up petica i koji je jedini na klupi imao fizikalije i iskustvo za stati u sredinu obrane ozljedio se, tako da im je jedini preostali centar premladi i predrveni Voigtman.

Slična je situacija i na poziciji četvorke, nakon Dirka jedina ozbiljna alternativa je Benzig, aktivan igrač sposoban odigrati licem košu, ali ni on ne donosi čvrstinu potrebnu pod obručima u ovakvoj košarci. Obzirom na situaciju, ne bi čudilo da se potpuno okrenu od standarda i koriste postave s Dirkom povremeno na petici ili pak da igraju s četiri beka uokolo s petorkom u kojoj bi Giffey ili Zipser glumili lažne četvorke. Ova dvojica će svakako uz Benziga odraditi i dobar dio minuta kao klasične trojke (nedostaje im sličan igrač, Harris, zbog ozljede), s tim da će i zbog manjka poštenih swingmana trener Fleming, Amerikanac koji je cijelu igračku i trenersku karijeru proveo u Njemačkoj te ujedno novi pomoćnik Mikeu Maloneu u Nuggetsima, često zaigrati i s ultra niskom vanjskom linijom u kojoj će biti po tri klasična beka. Naime, uz Schroedera i Schaffartzika vanjsku rotaciju zaokružit će jednako niski combo-bekovi Gavel i Tadda, tako da ako i poželi dužinom malo pojačati obranu perimetra, Fleming nema izbora nego krpati se opet Giffeyem i Zipserom.

Kad sve uzmeš u obzir, jasno je da bi samo bez jednog od svoja tri NBA igrača ova momčad brzo potonula do statusa autsajdera. Nisu slučajno bili katastrofalni u Sloveniji s napadom izgrađenim oko Schaffartzika u pick & rollu, nikako ne mogu proizvesti bolji profil igrača od ovih all-round krila poput Giffeya i Benziga. Praktički ispada kako se vječno švercaju na ovim anomalijama poput Dirka i Deronda, sad je samo pitanje mogu li taj trik prodati još jednom pred svojom publikom.

B6 ISLAND

Apsolutni su autsajderi ovdje, u veteranu Stefanssonu imaju jedino zvučno ime čisto iz razloga što je čovjek prije više od deset godina igrao ljetnu ligu za Dallas, došao je do nekakvog ugovora i onda nikada nije zaigrao ni minutu u NBA. Imao je solidnu karijeru po Španjolskoj, ali danas je u poznim godinama i više je grijao klupu Malage lani nego što je bio ozbiljan dio rotacije. Imaju još jednog igrača koji ima nekakvo ozbiljno košarkaško iskustvo u Vilhjalmsonu (nakon Španjolske i Njemačke sada ide u Grčku), on je kao i Stefansson combo-bek te su njih dvoje odgovorni za potrošnju najvećeg broja lopti, a ostatak rostera su uglavnom igrači koji igraju ili na Islandu ili u Švedskoj. Neki imaju NCAA iskustvo, neki su pokušali zaigrati profesionalno i izvan Skandinavije, ali to je sve.

Uz spomenuti bekovski dvojac petorku će vjerojatno zaokružiti Ermolinskij, Ukrajinac s iskustvom druge Španjolske lige koji u njihovoj momčadi igra četvorku, više point forwarda koji razigrava rastrčane bekove uokolo i otvara reket šutom iz vana, zatim tu je još jedan kvazi-visoki Baeringson koji je sa svojih 198 cm nominalna petica, ali uloga mu je također da igra licem košu, šutira trice i pronalazi cutere, a uvjetno rečeno glue guy na trojci i jedini koji može proći za nekakvog atletu na bokovima je mladi Palsson koji se nakon neuspješne karijere na Marylandu smucao po rubovima ACB lige dok se nije skrasio u Švedskoj. Ova petorica pojest će najveći broj minuta, a u rotaciji će značajniju rolu odigrati vjerojatno još samo combo Gunnarsson (prezime sve govori). Inače, na rosteru im je od 12 igrača čak njih 6 koje možemo okarakterizirati kao combo-bekove, to sve govori o stilu igre kojega će forsirati, pogotovo kad budu odmarali udarnu petorku.

U biti, možda sve što treba znati o njima govori jedan drugi podatak, na rosteru imaju tek dva igrača iznad 2 metra - jedan je spomenuti Ermolinskij koji je apsolutni div sa svojih 202 cm i vjerojatno ga na Islandu zovu "naš Murešan", a drugi je nekakav genetski frik Nathanaelsson koji, usprkos tome što ima 218 i što je jedini na cijelom otoku koji nalikuje na košarkaškog centra, jedva može ostati više od 5 minuta na parketu, što dovoljno govori o tome koliko je drven. Jebiga, ovaj sistem koji oni pokušavaju igrati kako bi otvorili što više prostora za Stefanssona i Vilhjalmsona teško može funkcionirati ako u sredini imaš suigrača koji više smeta nego koristi, tako da ona blokerska kvaliteta koju može donijeti u obrani niji ni bitna. Ma u biti kao da je išta bitno, toliko su loši da se s njima nije fora ni zajebavati.

Procitao sam dio koji se tice nas. Moj zakljucak je sledeci i potpuno ispravan - tajne jezuitske organizacije sa prostora bivse Jugoslavije su se urotile i rade protiv nas